OPĆINSKI SUD ZAGREB, sudac: Ksenija Grgić

OPĆINSKI SUD ZAGREB, sudac: Ksenija Grgić – ODŠTETNI ZAHTJEV



XXV-PN-2210/98


U IME REPUBLIKE HRVATSKE


PRESUDA


Općinski sud u Zagrebu po sucu toga suda Kseniji Grgić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja dr. ZVONIMlRA RILOVIĆ iz Njemačke, Eichkapellenstrasse 27 , Mühldorf i dr. ANTE RILOVIĆ iz Zagreba, Gajeva 17, protiv tuženika MARIJANA GRAKALIĆ iz Zagreba, Zeleni trg 1, zastupan po Željku Baranović odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. lipnja 2003.g. u prisutnosti II. tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog I. tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, istog dana


presudio je:


Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

, .

"Nalaže se tuženiku MARIJANU GRAKALIĆ iz Samobora, Rudarska Draga 3 da platl I. tužitelju ZVONIMIRU RILOVIĆ iz Mühldorfa, Njemačka iznos od 100.000,00 kn i II. tužitelju ANTI RILOVIĆ iz Zagreba, Gajeva 17 iznos od 100.000,00 kn na ime naknade štete sa kamatom u visini zakonske kamatne stope od dana donošenja presude pa do isplate te da im naknadi parnični trošak, sve

u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."


Obrazloženje


Tužitelji u tužbi navode da je tuženik u svojstvu pomoćnika generalnog direktora firme "Mladost" d.d. u V ečernjem listu od 17 .prosinca 1994.g. na stranici 65 u članku pod naslovom "0 jalu je riječ" iznio o tužiteljima niz neistina kojima želi u javnosti plasirati predodžbu o njima kao osobama nečiste prošlosti. Tako za I. tužitelja navodi da je zbog svojih mladenačkih grijeha kao mladi student medicine pobjegao u Njemačku i da se vratio nakon nekoliko godina kada se "slegla prašina" i da je početkom 60-ih godina započeo svoj kriminalni dosje prvim velikim švercom Mercedesa u Zagrebu zbog čega su mu otac i brat bili uhapšeni i suđeni. U istom tekstu navedeno je da je 1 tužitelj izgubio sudski spor protiv Kovačevića i "Mladosti" i da nije davao nikakve puste novce za dokup "Mladosti" kako to tvrdi. Tužitelji smatraju da je sve ono što je napisano u ovom članku neistinito i usmjereno isključivo da povrijedi njihovu čast i ugled budući su obojica ugledni građani i cijenjeni stručnjaci u svojim profesijama te nikada nisu kažnjavani. Zbog duševnih boli zbog povrede časti i ugleda potražuju od tuženika svaki po 100.000,00 kn na ime nematerijalne štete sa kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate uz naknadu parničnog troška.

Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da sporni članak predstavlja isključivo njegovu polemiku sa bivšim djelatnicima "Mladosti" Nenadom Piskačem i Šimekom i nikako nije napisan u namjeri da ruši čast i ugled tužitelja, kako to oni u tužbi navode. I. tužitelj je na ovaj članak reagirao svojim člankom objavljenim u "V ečernjem listu" u rubrici "Reagiranja" u kojem je povrijedio njegovu čast i ugled pa je protiv njega podnio tužbu kod ovoga suda radi naknade. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

U dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku spornog članka od 17 .12.1994.g. (list 4 spisa), presliku novinskog članka "Feral Tribune" od 19.01.1998.g. (list 16 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem II. tužitelja i tuženika.

Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti neosnovanim.

Čitanjem spornog članka koji je objavljen u "Večernjem listu" 17.12.1994.g. na listu 65 spisa, proizlazi da autor Marijan Grakalić, kao tadašnji pomoćnik generalnog direktora "Mladosti" doista polemizira sa bivšim djelatnicima iste firme Nenadom Piskačem i Šimekom, koji su bili otpušteni s posla jer su nanijeli veliku materijalnu štetu firmi. Autor se izričito poziva na navode Nenada Piskača pa tako navodi da je upravo on tvrdio da je "neki Zvonimir Rilović u stvari većinski vlasnik Mladosti jer je kakti za nju uplatio više od 2 milijuna njemačkih maraka". U članku autor nadalje navodi: "nisam siguran radi li se o onom istom Zvonimiru Riloviću (ali bi ipak izvjesno moglo biti taj) koji je početkom 60-ih započeo svoj kriminalni dosje prvim velikim švercom Mercedesa u Zagreb, da bi zbog toga njegov sad već pokojni otac i još živući brat bili uhapšeni i osuđeni dok je taj tada mlađahan student medicine pobjegao u Njemačku. Vratio se u Zagreb tek nakon nekoliko godina kada se "slegla prašina» i završio studij». Konačno autor u članku piše da je pravomoćnom prvoptupanjskom presudom Zvonimir Rilović izgubio spor protiv Zvonimira Kovačevića i Mladosti i da je u tom postupku utvrđeno kako nije davao nikakve puste novce za dokup Mladosti kako to tvrdi već da je potpisao ugovor kojeg se nije držao.

Tuženik Marijan Grakalić, kao autor spornog članka u svom uvjerljivom iskazu ponavlja navode iz odgovora na tužbu tvrdeći da sporni članak predstavlja doista samo njegovu polemiku sa bivšim djelatnicima "Mladosti" Nenadom Piskačem i Šimekom koji su bili u sindikatu "Mladosti" i javno su ga napadali i klevetali kao tadašnjeg pomoćnog generalnog direktora "Maladosti". Tvrdi da je u članku napisao samo već ranije istaknuta mišljenja Piskača i Šimeka s tim da je izričito naveo da je upravo Nenad Piskač tvrdio da je neki Zvonimir Rilović većinski vlasnik Mladosti. Tužitelje je doista spomenuo ju članku, no odmah se ogradio da nije siguran je Ii to osoba o kojoj se 60-ih godina naveliko pisalo u tadašnjem tisku u svezi šverca vozila marke Mercedes. Nije uopće imao namjeru vrijeđati tužitelje, niti je uopće imao bilo kakve veze sa promocijom knjige II. tužitelja, jer je nekoliko mjeseci prije objave spornoga članka već prestao biti direktor za nakladu u "Mladosti". I. tužitelj nakon objave ovoga članka reagirao svojim člankom objavljenim u "Večernjem listu" 17.02.1995.g. u rubrici "Reagiranja", pod naslovom "0 prijevari je riječ" u kojem ga je na vrlo ružan način izvrijeđao, zbog čega je podnio tužbu protiv njega.

II. tužitelj u svom iskazu tvrdi da je za sporni članak saznao od drugih ljudi nakon čega je odmah podnio tužbu sudu radi naknade štete. Iako u članku nigdje izričito nije napisano njegovo ime smatra da je spomenut na posredan način, budući prezimena "Rilović" nema mnogo u Hrvatskoj. Tim člankom tuženik je unaprijed uništio promociju njegova romana pod naslovom "Stranputice Kosova" mada sa niti ta knjiga uopće ne spominje u članku, jer je po njegovom sudu glavni motiv tuženika da napiše ovaj članak bio jal i javni linč protiv njega iako ga osobno uopće ne poznaje. Tvrdi da je ovaj članak bio objavljen 1994. godine, u vrijeme kada su se "skidale glave u Hrvatskoj jer je vladala situacija zločina te su se xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx od strane ekstremnih nacionalista." Objavom članka pretrpio je i materijalnu štete, jer je nakon njegove objave izgubio potporu banaka i hotela koji su mu bili glavni donatori za njegovu knjigu. Nikada nije osuđivan kao niti njegov otac, a što se tiče I. tužitelja, koji je njegov brat, nije mu poznato je Ii bio kažnjavan, mada je točno da njegov brat 60-ih godina imao veze sa prodajom vozila Mercedes i da su ga mnogi optuživali za šverc "od kojega je nešto i zaradio za sebetim švercom tj. prodajom vozila".

I. tužitelj nije dao svoj iskaz u postupku, niti se odazivao urednim pozivima suda radi davanja svog iskaza.

U dokaznom postupku provedeni su svi po strankama predloženi dokazi, te je sud temeljem čl. 8 ZPP-a ocijenio da tužitelji nisu dokazali da bi objavom spornog članka pretrpjeli nematerijalnu i materijalnu štetu. Sadržaj spornog članka upućuje na istinitost tvrdnji tuženika, kojem sud i poklanja vjeru kada tvrdi da sporni članak predstavlja njegovu osobnu polemiku sa bivšim djelatnicima "Mladosti" Nenadom Piskač i Šimekom. U tekstu članka autor nigdje nije osobno prozivao I. i II- tužitelje, nego se je pozvao na ranije tvrdnje Nenada Piskača vezano za većinsko vlasništvo I. tužitelja u "Mladosti" d.d. Tuženik je izričito napisao i to da nije siguran da Ii Zvonimiru Rilović osoba o kojoj se 60-ih godina u tisku pisalo da je švercao vozila marke "Mercedes" u Zagrebu, jer se kao novinar vrlo dobro sjeća brojnih članaka objavljenih u tisku, pa i u "Večernjem Iistu" na tu temu. Istinitost ovih navoda potvrđuje uostalom i sam II. tužitelj, koji priznaje da se njegov brat, tj. I. tužitelj 60-tih godina doista bavio prodajom vozila marke "Mercedes" te da je "nešto i zarađivao od tog šverca" zbog čega su su ga mnogi optuživali za šverc vozila.

Iskaz II. tužitelja u kojem tvrdi da je pretrpio direktnu materijalnu i nematerijalnu štetu objavom ovog č!anka sud .ie ociienio neosnovanim, jer se u spornom članku njegovo ime nigdje se izričito ne spominje, a okolnost da prezimena "Rilović" ima malo u Hrvatskoj svakako nije razlog koji bi prosječnog čitatelja uputio da se radi baš o II. tužitelju. Sud nadalje cijeni neutemeljenim i ničim na pouzdan način dokazanim tvrdnje II. tužitelja da je članak objavljen zbog jala i želje tuženika da unaprijed uništi promociju njegova romana "Stranputice Kosova", o kojoj u članku nema niti spomena.

Cijeneći sve navedeno, sud je prihvaćajući kao uvjerljiv i istinit iskaz tuženika u cijelosti, utvrdio da sporni članak doista predstavlja njegovu polemiku sa bivšim djelatnicima "Mladosti", te da kao takav nije bio usmjeren na vrijeđanje tužitelja, niti povredu njihove časti i ugleda, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da se stranke uopće međusobno ne poznaju.

Slijedom navedenoga kako tužitelji nisu dokazali da bi objavom spornog članka doista pretrpjeli materijalnu i nematerijalnu štetu, valjalo je njihov tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te je odlučeno kao u izreci.





OPĆINSKI SUD U ZAGREBU

11. Iipnja 2003.g.



SUDAC: Ksenija Grgić,v,r.



POUKA O PRA VNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Gradu Zagrebu.



DNA: tužiteljima pun. tuženika





Za točnost otptravka-ovlašteni službenik:

Biserka Čuljak





Inkriminirani članak:



O JALU JE RIJEČ



Drago Kovačević na svoju se sreću ili žalost javio kao jedini zainteresirani za kupnju "Mladosti", a kada se ona dogodila, proradio je dobro poznati hrvatski jal ...

Stvarno je zanimljivo kako samo nekoliko pravih rečenica može izazvati toliko žučljivih i svadljivih reakcija, kakve smo pročitali u dopisima Nenada Piskača i druga Šimeka, navodnog predsjednika (?) malih dioničara "Mladosti". Oni bi željeli pošto-poto optužiti Dragu Kovačevića i "Mladost" za kriminal bilo koje vrste, pa im u tome, dakako, pomažu i nespretni istupi dobro znanih aktera sa saborske govornice, u našem slučaju gospođe Stanić.

Podsjetimo se da su i Piskač i Šimek bivši djelatnici naše tvrtke, otpušteni s posla zbog nesposobnosti i nanošenja velikih materijalnih šteta "Mladosti", pa je njihov jad i bijes razumljiv. Ta su se dvojica drugova našli na barikadama štrajka djelatnika "Mladosti", inscenirana kako bi se ta i tako opterećena firma dovela na prosjački štap i, naravno, učinila dostupna drugim puno mračnijim interesima no što to podrazumijeva namjera djelovanja u kulturi, sa čime, naravno, ta dva lumpenproletera nemaju ama baš ništa zajedničkoga. Poradi njihovih pobuna i štrajkova iznuđenih manipuliranjem djelatnika dnevni je priliv "Mladosti" tada pao s oko 100.000 DEM na 30.000. Jasno je kako je pitanje njihove brige i odgovornosti u svjetlu tih činjenica sve drugo samo ne dobronamjerno.

Što se tiče navodno spornog čeka i nemuštog citiranja zapisnika financijske policije, to nikako ne znači da taj citat sam po sebi predstavlja istinu, a sve drugo laž. Svaka će imalo stručnija ekspertiza lako ustvrditi da je ček izdan s pokrićem i na određeni rok. To što ga je kasnije aktualni predsjednik Upravnog odbora "Mladost" poslao sa zakašnjenjem na naplatu, spada u red standardnih "smještanja" vrućih loptica "Mladosti" i njenom većinskom 'vlasniku Dragi Kovačeviću, kakvih je napretek s raznih strana.

Naime, Drago Kovačević na svoju se sreću ili žalost javio kao jedini zainteresirani za kupnju "Mladosti", a kada se ona dogodila, proradio je onaj dobro poznati hrvatski jal koji, eto, traje do današnjeg dana jer je nadasve eteralno neuništiv. Tako, informacije radi, osvrnimo se na još jednu bedastoću Nenada Piskača koji tvrdi kako je neki Zvonimir Rilović ustvari većinski vlasnik "Mladosti" jer je kakti za nju uplatio više od dva milijuna njemačkih maraka. Nisam siguran radi li se o onom istom Zvonimiru Riloviću (ali bi ipak izvjesno mogao biti taj) koji je početkom šezdesetih započeo svoj kriminalni dosje prvim velikim švercom mercedesa u Zagreb da bi zbog toga njegov sad već pokoini otac i još živući brat bili uhapšeni i osuđeni, dok je taj tada mlađahan student medicine pobjegao u Njemačku. Vratio se u Zagreb tek nakon nekoliko godina kada se slegla "prašina" i završio studij. Nije nemoguće da je to upravo taj Rilović, inače šogor čuvenog hrvatskoga suca Milana Vukovića.

No, kad smo već kod suda, recimo da je pravomoćnom prvostupanjskom presudom dr Zvonimir Rilović prije nekoliko dana izgubio spor protiv gospodina Kovačevića i "Mladosti", da je istom utvrđeno kako nije davao nikakve puste novce za dokup "Mladosti" kako se tvrdi, već da je tek potpisao ugovor takve namjere kojega se nije držao. Što se tiče mojeg plaćanja poreza, ako je to uopće upitno, a koji iz meni posve ne jasnih razloga spaminje Piskač, ono je zasigurno tjedno veće no što on i njemu slični dobivaju kao godišnju socijalnu pomoć. Sasvim je jasno da Hrvatska treba dobre i marljive poduzetnike, a to što spomenuti kao i njegov (su)borac to nije, za to bojim se da nema lijeka. To što drugi to jesu, i što moja firma "Arkadia - zemlja čuda", hvala na pitanju, posluje uspješno, a isto tako dobro surađuje s "Mladosti", upravo pokazuje da Hrvatskoj treba sto više privatne inicijative i odgovornosti. Najlakše je prema školi visokog kriticizma oblajavati sve oko sebe, a u džepu nemati djetetu za kruh i mlijeko.

I za kraj još nekoliko riječi gospodinu Šimeku. Ja uistinu jesam i pomoćnik direktora "Mladosti" (neko vrijeme bio sam i direktor nakladničke djelatnosti). Ispričavam se g. Šimeku ako za to nismo tražili konzultacije Partije, Radne zajednice, sindikata i tko zna kakvih još neviđenih čuda. ... Sasvim sigurno nikad, baš nikad nećemo tražiti od g. Šimeka i njegovih kamerada mišljenje tko bi što u "Mladosti" trebao raditi i koje dužnosti obnašati. Čak nas ni SKP(b) na to neće prisiliti. Tako nam svega!



Marijan Grakalić, pomoćnik generalnog direktora "Mladosti" .







ŽALBA NA GORNJE RJEŠENJE



Tužitelj: Ante Rilović, dr. sc.

Ul. Ljudevita Gaja 17/II,

10000 – Zagreb



Tel.: 487-27-32



Predmet: Žalba na presudu Općinskog suda u zagrebu u sporu XXX-PN-210/98



ŽUPANIJSKOM SUDU U GRADU ZAGREBU ­putem Općinskog suda.



27.12.2003. uručena mi je presuda Općinskog suda u Zagrebu, sudac Ksenija Grgić, kojom je u potpunosti odbačen moj tužbeni zahtjev, koji glasi:

«Nalaže se tuženiku MARIJANU GRAKALIĆU iz Samobora, Rudarska Draga 3 da plati I. Tužitelju ZVONIMIRU RILOVIĆU Iz Müldorfa, Njemačka, iznos od 100.000,00 kuna i II. Tužitelju ANTI RILOVIĆU iz Zagreba, Gajeva 17 iznos od 100.000 kn na ime naknade štete sa kamatom u visini zakonske kamatne stope od dana donošenja presude da do isplate te da im naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnj om i zvršenja.»

U OBRAZLOŽENJU stoji da je ocjenjujući rezultate provedenih dokaza utvrđeno da je zahtjev tužitelj a u cijelosti neosnovan. Navodi se da iz čitanja spornog članka objavljenog u «Večernjem listu» 17.12.1994. g. proizlazi da autor Marijan Grakalić, tadašnji pomoćnik generalnog direktora «Mladosti», polemizira s bivšim djelatnicima iste firme Nenadom Piskačem i Šimekom, koji su bili otpušteni s posla, jer su nanijeli veliku materijalnu štetu firmi. Dalje se navodi da se autor ogradio od klevete tim što je u članku naveo: «nisam siguran radi li se o onom istom Zvonimiru Riloviću (ali bi ipak izvjesno moglo biti taj) koji je početkom 60-ih započeo svoj kriminalni dosje prvim velikim švercom Mercedesa u Zagreb, da bi zbog toga njegov sad već pokojni otac i još živući brat bili uhapšeni i osuđeni dok je taj tada mlađahan student medicine pobjegao u Njemačku. Vratio se u Zagreb tek nakon nekoliko godina kada se «slegla prašina» i završio

Studij.»

Ne ulazim u sukob mojega brata s Marijanom Grakalićem, (oni nisu bitni za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na mene i mog oca, odnosno na cijelu moju

familiju), i zbog toga neću polemizirati s onim dijelom presude koji se njih tiče.



Po ocjeni suda, Marijan Grakalić, kao autor spornog članka objavljenog u najtiražnijem hrvatskom dnevniku, koji je toga dana tiskan u više od 320.000 primjeraka, «U SVOM UVJERLJIVOM ISKAZU PONAVLJA NAVODE IZ ODGOVORA NA TUŽBU TVRDEĆI DA SPORNI ČLANAK PREDSTAVLJA DOISTA SAMO NJEGOVU POLEMIKU SA BIVŠIM DJELATNICIMA «MLADOSTI» NENADOM PISKAČEM I ŠIMEKOM koji su bili u sindikatu «Mladosti» i javno su ga napadali i klevetali kao tadašnjeg pomoćnog generalnog direktora «Mladosti» .(Tvrdi da je u članku napisao samo već ranije istaknuta mišljenja Piskača i Šimeka s tim da je izričito naveo, da je upravo Nenad Piskač tvrdio da je neki Zvonimir Rilović većinski vlasnik «Mladosti». I.Tužitelja je doista spomenuo u članku, no odmah se ogradio DA NIJE SIGURAN JE LI TO OSOBA O KOJOJ SE 60-IH GODINA NAVELIKO PISALO U TADAŠNJEM TISKU U SVEZI ŠVERCA VOZILA MARKE MERCEDES. Nije uopće imao namjeru vrijeđati tužitelje, niti je uopće imao bilo kakve veze sa promocijom knjige II. tužitelja, jer je nekoliko mjeseci prije objave spornog članka već prestao biti direktor za nakladu u «Mladosti».

U obrazloženju suda stoji da je II. tužitelj ANTE RILOVIĆ spomenut posredno, a ne direktno jer nije spomenuto njegovo ime. Navodim da sam jedini brat Zvonimira Rilovića, što ne umanjuje težinu klevete, i da, i ja i moj otac nismo suđeni ni osuđeni zbog toga, a ni zbog ičeg drugog -po navodu suda šverca «Mercedesima» koji sam ja navodno potvrdio, što ne odgovara činjeničnom stanju. Naveo sam da je moj brat, koliko ja to znam, uvezao jedan Mercedes, što, nije bilo zabranjeno, platio potrebne dažbine i poslije ga prodao Izvršnom Vijeću tadašnje SRH. Sam sud, odnosno sutkinja, nazivanjem SLOBODNE TRGOVINE, koja u tom obliku ničim nije bila zabranjena, švercom, kleveće mog brata, no ne i mene.

Inkriminiranim člankom autor MARIJAN GRAKALIĆ oklevetao je čitavu našu porodicu i to u najčitanijem hrvatskom listu, što je isto što i javni moralni linč, te je time prouzročio duševnu bol koja još i danas traje, i meni, mom bratu, i čitavoj našoj familiji. Osim toga čudno je ponašanje suda i stav, da nikakva materijalna i nematerijalna šteta nije tim člankom našoj obitelji prouzročena, čime sud stimulira takvo ponašanje prema nama, koje je svima koji nas znaju poznato iz ranijih klevetanja i optužbi moralne i političke prirode. To što sam naveo da je prezimena Rilović malo u Hrvatskoj, a na što se sud (čitaj Ksenija Grgić) poziva, ne umanjuje težinu klevete, jer navođenje tog u polemici s Nenadom Piskačem i Šimekom, nije bilo potrebno. Autor, između ostalog, navodi da se o tom tzv. «švercu» naveliko pisalo u štampi, čim je, spominjanjem tog Zvonimira Rilovića direktno optužio i mene i mog oca, jer Zvonimir Rilović koji je navodno «švercao» te Mercedese ima samo jednog brata i jednog oca, tako da taj navod suda o indirektnosti ne stoji, a i da tako je, ne umanjuje težinu klevete. Iz navedenog također proizlazi da je ta polemika autora s Nenadom Piskačem i Šimekom namjerno iskorištena za klevetanje naše obitelji, kako gosp. Ksenija Grgić navodi moje riječi, u vrijeme kad su ekstremni hrvatski nacionalisti xxxxxxxxxxxxxxxx xxxxxxxxx-što stoji. Koristi to da bi me diskreditirala kod viših instanci, iako je kao visoko obrazovana osoba morala shvatiti razloge tog mog navoda, kojim sam htio dati posebnu težinu inkriminiranom članku, odnosno moralnom javnom linču naše porodice. U cilju opravdanja, smatram neuputnim navođenje konkretnih primjera, i nepotrebnim, da se to uopće povlači po sudskim spisima.

Dalje se navodi da je sud prihvatio uvjerljiv i istinit iskaz tuženika u cijelosti i utvrdio da sporni članak doista predstavlja njegovu polemiku s Nenadom Piskačem i Šimekom, te da nije bio usmjeren na vrijeđanje tužitelja, što ne odgovara činjeničnom stanju, jer navođenje mene i mog oca, kao i mog brata, kao optuženike i kažnjenike, u nečemu što nema veze s tom polemikom,

nije nenamjerna radnja.

Zahtijevam da se presuda Općinskog suda u Zagrebu odbaci i udovolji tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na mene kao II. Tužitelja.



U Zagrebu, 07.01.2004. (Pogrešno upisano 01.05.2004.)

II. tužitelj

dr. sc. Ante Rilović

, .

Prilozi:

Kopija inkriminiranog članka.



Ovjera primitka: OPĆINSKI SUD U ZAGREBU

PRIMLJENO 07.01.2004.






--­

REPUBLlKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB -UI. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 585

Poslovni broj:XXV -PN-221 0/98

NALOG

za plaćanje sudske pristojbe

ANTE RILOVIĆ

Zagreb

Gajeva 17

Pravna stvar:

Tužitelj: ZVONIMIR RILOVIĆ 1 DR. Tuženi: MARIJANA GRAKAUĆ

Radi: NAKNADE ŠTETE

Pozivate se da u roku od 8 dana po primi1ku ovog naloga platite u GOTOVOM neplaćenu sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 1.687,50 kn, (čl. 39. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama).

Gomji iznos doznačite -uplatite kod banke ili pošte u korist računa proračunskih prihoda

od sudskih pristojbi broj 1001005-1863000160, pozivom na broj 24 -5045 (JMBG).

Izvornu potvrdu o doznaci -uplati prilijepiti na poleđini ovog naloga, a nakon toga vratite nalog ovom sudu u gore navedenom roku s pozivom na gore označeni poslovni broj .

U doznaci -uplati dužni ste naznačiti predmet i poslovni broj suda na koji se doznaka ­uplata odnosi. Ukoliko se doznaka -uplata odnosi na sudsku odluku, dužni ste pored navedenog naznačiti za koju odluku se sudska pristojba plaća.

Ukoliko pristojbeni obveznik ne plati pristojbu u propisanom roku, sud će u daljnjem roku od 8 dana obavijestiti o neplaćenoj pristojbi ispostavu Područnog ureda Porezne uprave Ministarstva financija na čijem je području prebivalište, odnosno sjedište pristojbenog obveznika, radi naplate pristojbe prisilnim putem. Pristojbe se prisilno naplaćuju po propisima o prisilnoj naplati poreza (čl. 40. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama).

U Zagrebu, 27.01.2004.

Sudac:

Ksenija Grgić,v.r.



Plaćeno 04.02.2004. Potvrda zaprimljena od Općinskog suda u Zagrebu 04.02.2004.







Back to top

OPĆINSKI SUD U ZAGREBU - sudac: SANJA KROVINOVIĆ

OPĆINSKI SUD U ZAGREBU – Predsjednik vijeća – sudac: SANJA KROVINOVIĆ


pan


TVORNICA PAPlRA ZAGREB

HRVATSKA • 10000 Zagreb • Radnička cesta 173 •Tel.: 01/249-333 • Faks: 01/248-022

TVORNICA KARTONA I KARTONSKE AMBALAŽE


HRVATSKA • 35214 D. Andrijevci • Grobljanska bb .Tel.: 035/471-214 • Faks: 471-221 •.Ž. r. 34300-601-4426


----------------------------------------------


Zagreb. 26.02.1997.


Poštovani gospodine Rilović.


Razmatrajući Vaš problem u svezi donacije papira od strane


Zagrebačke tvornice papira, nismo u mogućnosti riješiti ga pozitivno.


Cijela problematika vezana je za 1993. i 1994. godinu, tj. za period u kojem mi nismo bili u tvornici. PAN je preuzeo tvornicu

1995. godine i samim time nismo u mogućnosti rješavati probleme koji nisu vezani uz naše poslovanje.



Sa štovanjem.

DIREKTOR

Marinko Mikulić








NAKON NEUSPJEHA MIRNIM PUTEM, PODNIO SAM TUŽBU. Iz gornjeg dopisa je vidljivo da je pravni sljednik Zagrebačke tvornice papira pan


TVORNICA PAPlRA ZAGREB

HRVATSKA • 10000 Zagreb • Radnička cesta 173 •Tel.: 01/249-333 • Faks: 01/248-022

TVORNICA KARTONA I KARTONSKE AMBALAŽE


HRVATSKA • 35214 D. Andrijevci • Grobljanska bb .Tel.: 035/471-214 • Faks: 471-221 •.Ž. r. 34300-601-4426






OPĆINSKI SUD -ZAGREB Avenija Vukovar


Tužitelj:


Ante Rilović, dr. sci.

umirovljeni liječnik, specijalista kirurg, književnik, član DHK.

Zagreb, ul. Ljudevita Gaja 17/ll.

Tel. : 427-690.


Zagreb, 01.12.1997.


Tuženik:


PAN -TVORNICA PAPlRA ZAGREB

/pravni sljednik ZTP -Zagrebačke tvornice papira/

Radnička cesta 173, Zagreb.


Vrijednost spora: Dinarska protuvrijednost od 1.500 DM. (tisuću petsto njemačkih maraka), odnosno 5.300 Kuna (pet tisuća i tri stotine kuna) po sadašnjem tečaju.


TUŽBA


radi stavljanja na raspolaganje sredstava ili papira vlasnicima autorske donacije za roman: STRANPUT;CAMA KOSOVA, autora Ante Rilovića, tužitelja i izdavača s kojim autor ima

poslovni odnos. U vrijeme dobivanja donacije to je bio

Nakladni Zavod Matice Hrvatske. Kako je on odustao od tiska, isključivo pravo na korištenje ima autor za svrhu za koju je donacija namijenjena -za njegovo djelo u zajednici s novim ili starim izdavačem, ukoliko dođe do obnove ugovora, odnosno za vlastito izdanje -samoizdat. (Donacija za kulturu od danas nepostojećih vlasnika).




OBRAZLOŽENJE:

Temeljom dogovora Kanadsko-hrvatske TV -predstavništva u Zagrebu (Prizmić Igor) i Nakladnog Zavoda Matice Hrvatske

(Branimir Donat), pokrenuta je akcija za skupljanje autorske donacije za spomenuto djelo. Donaciju je skupljao autor ­tužitelj. U tu svrhu, u tijeku od osam mjeseci, obišao sam cca četiri stotine radnih organizacija na području Zagreba i Dugog Sela i skupio donaciju u vrijednosti od gotovo 13.000 DM u kunskoj protiv-vrijednosti, bilo u gotovini, bilo u materijalu ili radu. Nakon prikupljene donacije potpisao sam ugovor s Nakladnim Zavodom Matice Hrvatske (Boris Kreber, direktor) za tiskanje 5.000 primjeraka istog djela koji se

trebao prodavati i u inozemstvu putem CCTV (Kanadsko-hrvatske

televizije).U međuvremenu direktor Boris Kreber i glavni i

odgovorni urednik Branimir Donat napuštaju isti Zavod, a novi

direktor Hrvoje Božićević odustaje od tiska i zadržava svu donaciju ne koristeći veći dio materijala koji je bio ugovoren kao donacija. ZTP -Zagrebačka Tvornica Papira primala je uplate za papir i isporučila isti u vrijednosti od 2.000 DM. Ostatak od cca 1.500 DM zadržala je protupravno kao svoju svojinu otuđivši ga od autora i eventualnog novog izdavača. Tužitelj pune 3 godine obilazi tvornicu i nadležne službenike koji stalno obećavaju isporuku po sređivanju dokumentacije nakon promjene vlasništva. Kada je ista sređena, a tužitelj tri puta uzastopce, u razmaku od dvije godine, dostavio kopije uplatnica koje je naknadno skupljao po preduzećima, direktor PAN-a Tvornice papira Zagreb Marinko Mikulić odgovara da je cijela problematika vezana za 1993. i 1994. godinu, tj. za period u kojem oni (uprava) nisu bili u tvornici, te da nisu u mogućnosti rješavati probleme koji nisu vezani uz njihovo poslovanje. Kako je PAN pravni sljednik ZTP oni su to dužni učiniti. Tužitelj se obratio odjelu za privredni kriminal u MUP ­policijska ispostava Zagreb Centar gdje je upućen u Državno odvjetništvo kojem je cio slučaj prezentiran. Istraga i postupak je u toku.

Molim donošenje presude koja će omogućiti korištenje donacije za svrhu kojoj je bila namijenjena.



Tužitelj:

Ante4 Rilović, dr. sc.















ZAGREBACKA TVORNICA PAPIRA d.o.o.





PODUZEĆE ZA PROIZVODNJU, PRERADU I PROMET PAPIRA Zagreb, Radnička cesta 173

Hrvatska


v


Telefoni:

Centrala – Radnička c. 173 249-333

Centrala – Zavrtnica 17 613-611

Direktor 615-287

Prodaja 534-709

Uvoz- izvoz 613-368

Nabava 534-420

Telelax: 041/613-496 -telex:............................................................................................. Žiro račun ZAP Zagreb 30101-601-117607

3.04.1997.

VAŠ .ZNAK: NAŠ ZNAK: Zagreb..........................................

YOUR REF:

OUR REF:


ODVJETNIČKO DRUŠTVO ŽURrĆ I PARTNERI


ZAGREB, Gudulićeva 63






Vašim dopisom od 26.o3.1997.godine, tražite dokaze da je roba isporučena Društvu

"Mladost", a na račun donacija u korist gosp. Rilović.


Napominjemo da je sva roba isporučena fco Zagrebačka tvornica papira, dakle,


Društvo "Mladost" preuzelo je papir u Tvornici, a svaka daljnja odgovornost


Zagrebačke tvornice papira, d.o.o. prestaje nakon odlaska kamiona s papirom iz


tvorničkog kruga.


Ponovno napominjemo, da je "PAN" Papirna industrija ,d.o.o. iz D.Andrijevci,


od Privredne banke Zagreb,d.d., kupio većinski udio u Zagrebačkoj tvornici


papira,d.o.o., te da većinski vlasnik ne raspolaže drugom dokumentacijom u


svezi navedene problematike.


S poštovanjem,


DIREKTOR


Marinko Mikulić Pečat






Nakon ovog dopisa otišao sam u Zagrebačku tvornicu papira i prosvjedovao jer ZTP nije isporučila sav donirani papir već samo za iznos od cca 2000,00 DM, a na moj zahtjev, zbog toga jer ostatak nije bio potreban novom izdavaču. Radi se o autorskoj donaciji i dogovoru sa ZTP da će se papir isporučivati isključivo na moj zahtjev. Gospođa Melita Vuković Budimir, pomoćnica direktora prodaje grf. Ing. Ivana Ivanovića, s kojim sam utanačio detalje, zahtijeva da donesem kopije virmanskih uplatnica za iznos iznad 2000,00 DM jer su navodno izgubljene. Učinio sam to za iznos od cca 1500,00 DM, za ostatak do 2400,== Dm iste nisam dobio od donatora jer su bile zapečaćene u arhivi. Smatrali su to bespredmetnim jer ZTP je morala sačuvati iste, ukoliko se ne radi o manipulacijama s istima.



PRIGOVOR PASIVNE LEGITIMACIJE nije opravdan, no primoran sam postupati po odluci suda. Iz dopisa

pan


TVORNICA PAPlRA ZAGREB

HRVATSKA • 10000 Zagreb • Radnička cesta 173 •Tel.: 01/249-333 • Faks: 01/248-022

TVORNICA KARTONA I KARTONSKE AMBALAŽE


HRVATSKA • 35214 D. Andrijevci • Grobljanska bb .Tel.: 035/471-214 • Faks: 471-221 •.Ž. r. 34300-601-4426

----------------------------------------------

Zagreb. 26.02.1997.

Poštovani gospodine Rilović.

Razmatrajući Vaš problem u svezi donacije papira od strane

Zagrebačke tvornice papira. nismo u mogućnosti riješiti ga pozi­~­

tivno.

Cijela problematika vezana je za 1993. i

1994. godinu, tj.

za period u kojem mi nismo bili u tvornici .PAN je preuzeo tvornicu

1995. godine i samim time nismo u mogućnosti rješavati probleme koji

nisu vezani uz naše poslovanje.

Sa štovanjem.

DIREKTOR

Marinko Mikulić




je vidljivo da je pan

TVORNICA PAPlRA ZAGREB

HRVATSKA • 10000 Zagreb • Radnička cesta 173 •Tel.: 01/249-333 • Faks: 01/248-022

TVORNICA KARTONA I KARTONSKE AMBALAŽE

HRVATSKA • 35214 D. Andrijevci • Grobljanska bb .Tel.: 035/471-214 • Faks: 471-221 •.Ž. r. 34300-601-4426




pravni sljednik Zagrebačke tvornice papira, što sud nije uvažio. Tužba se u momentu predaje odnosila i na zagrebački PAN i na PAN u Donjim Andrijevcima., te Zagebačku tvornicu papira. Primjedba pasivne legitimacije je manipulacija.





Ante Rilović, dr. sc.

književnik

Zagreb, ul. Ljudevita Gaja 17/2

Tel. : 427-690



TRGOVAČKOM SUDU ZAGREB



Molim izdavanje uvjerenja o poslovnim subjektima: PAN -Tvornica papira Zagreb, Radnička cesta 173 (Đure Đakovića) i ZTP -Zagrebačke tvornice papira. Molim vas da navedete i vrijeme eventualnog njihovog zajedničkog poslovanja -navodno je PAN preuzeo tvornicu papira 1995. godine.



Obrazloženje:

Autorska donacija – prilozi donatora za moju knjigu, roman STRANPUTICAMA KOSOVA,

uplaćivani su na račun ZTP -Zagrebačke tvornice papira. Po sređivanju dokumentacije i utvrđivanju duga iste prema autoru, odnosno izdavačkom poduzeću koje bi preuzelo tiskanje autorovog djela, uz suglasnost autora, direktor ZTP Silvija Vuković proslijedila je sve direktoru PAN-a Marinku Mikuliću s obrazloženjem da ZTP nije više u mogućnosti isplatiti isto bez odobrenja PAN-a koji je preuzeo ZTP. 26.02.l997. direktor PAN-a, Marinko Mikulić, potpis uz., odbija isplatu, odnosno dostavu papira, obrazlažući to nemogućnošću rješavanja problema ZTP prije preuzimanja istog od njihove strane.

17.04.1998. zastupnik PAN-a, advokatska kancelarija Vranjican, po opunomoćenici Aleksandri Stančec, ističe prigovor pasivne legitimacije, jer navodno PAN nije tuženik u postupku. SUD donosi rješenje da tužitelj -Ante Rilović, podnese dokaze o odnosu poslovnih subjekata među sobom, kako sada tako i 26.2.1997. kada je PAN odbio isplatu, odnosno dostavu doniranog papira.

Kako mi je postavljen rok za preinaku tužbe, molim hitno izdavanje potrebnog uvjerenja.



Zagreb, 23.04.1998.



Podnosilac zahtjeva: Ante Rilović, dr. sc.













R E P U B L I K A H R V A T S K A



RJEŠENJE



Posl.broj: : LXXXI - P-7328/97

Općinski sud u Zagrebu po sucu toga suda SANJI KROVINOVlĆ, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužltelja: ANTE RIL.OVIĆ iz. Zagreba, Ljudevita Gaja br. 17/II,

protiv tuženika «PAN TVORNlCA PAPlRA ZAJREB" , zastupani po

odvjetnici Desanki Vranjican, radi isplate dana 3.l2.1998.g.



r i j e š i o j e



Tužba se smatra povučenom



Obrazloženje



Na ročištu dana 1'7.4.1998.g. tužltelju je podjeljen rok od 3O dana da uredi tužbu tuž. zahtjev, dostavi suđu dokaze na kojima temelji tužbu, odnosno činjenicu đa je tuženik doista sljednik Zagrebačke tvornice papira, a što tužltelj nije učinio, niti po proteku 7 mjeseci od dana kada mu je raspravnim rješenjem dodijeljen rok.



Sud je stoga temeljem čl. l06.st. 2. i 3. 1 u svezi s čl. 109 st. 1. i 3. te 4. ZPP-a, donio odluku kojim se ova tužba smatra povučenom.



U Zagrebu, 03.12. 199B



S u d a c:

SANJA KROVINOVIĆ



POUKA O PRAVNOM LIJEKU:



Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave Presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Gradu Zagrebu, pismenim podneskom u tri istovjetna primjerka.



Dna:



Ante Rilović
«PAN TVORNICA PAPIRA ZAGREB»



Za točnost otpravka: Biserka Čuljak v.r.

Zagreb, 14.12.1998.



ŽALBA ŽUPABIJSKOM SUDU PUTEM OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU



OPĆINSKI SUD U ZAGREBU

PRIMLJENO

neposr.

14.12.19998

.....................

pristojba......................................... kn



Ante Rilović, dr. sci

Zagreb, ul. Ljudevita Gaja 17/11

Tel. : 427-690

Predmet: Žalba na Rješenje Općinskog suda u Zagrebu, posl. broj LXXXI- P-7328/97.

ŽUPANIJSKOM

S U D U

ZAGREB

09.12.1998. primio sam Rješenje Općinskog suda u Zagrebu, suca pojedinca Sanje Krovinović, u kojem stoji da se moja tužba protiv "PAN TVORNICE PAPIRA ZAGREB" (zastupanoj po odvjetnici Desanki Vranjican) smatra povučenom. U obrazloženju stoji da mi je dat rok od 30 dana za uređenje tužbe i tužbenog zahtjeva, te dostavljanje dokaza na temelju kojih temeljim tužbu, odnosno činjenicu da je tuženik doista sljednik Zagrebačke tvornice papira, a što ja nisam učinio niti po isteku 7 mjeseci od dana kada mi je raspravnim rješenjem dodijeljen navedeni rok. Sud je stoga temeljem čl. 106.st. 2. i 3. i u svezi s čl.l09.st. 1. i 3.

te 4. ZPP-a, donio sporno Rješenje.

Zahtijevam poništenje navedenog rješenja i nastavak sudbenog postupka.



O B R A Z L O Ž E N J E:

Rješenje je doneseno na netačnom činjeničnom stanju. 17.04.1998. održana je glavna rasprava u toku koje

punomoćnik tuženika daje prigovor "promašene pasivne legitimacije", budući, navodno "PAN" nije tuženik u postupku. Pri tome sam predao podnesak "PAN-a" iz kojeg je vidljivo da je "PAN" preuzeo Zagrebačku tvornicu papira.

Punomoćnik tuženika ustraje na prigovoru "promašene pasivne legitimacij e", jer da su Zagrebačka tvornica papira i "PAN" dvije različite pravne osobe. Punomoćnik tuženika prigovara i neurednosti tužbe, te predlaže, ukoliko tužitelj podnosi novu tužbu da dostavi novu dokumentaciju. Traži odbijanje mog zahtjeva za isplatom duga i odgovarajuće naknade. Sud mi po sucu pojedincu, Sanji Krovinović, daje rok od trideset dana za uređenje tužbenog zahtjeva i dostavu dokumentacije iz koje je vidljivo da je "PAN" tvornica papira Zagreb sljednik Zagrebačke tvornice papira. (Sve pod prijetnjom povlačenja tužbe.)

23.04.1998. podnio sam zahtjev Trgovačkom sudu Zagreb za izdavanje potrebne dokumentacije: Uvjerenja o poslovnim

subjektima "PAN- Tvornice papira Zagreb", Radnička cesta 173 (Đure Đakovića) i "ZTP", "Zagrebačke tvornice papira". Zahtijevao sam da mi se navede i vrijeme eventualnog njihovog zajedničkog poslovanja budući se radi o korištenju netočnih podataka za obranu tuženika ili o izdavanju lažne isprave od strane "PAN-a" (Dopis "PAN" potpisan po direktoru kojim se odbija izvršenje njihovih obaveza prema meni.) Kako nisam mogao dobiti traženo uvjerenje u roku potrebnom za dostavu Općinskom sudu Zagreb i advokatu za uređenje tužbenog zahtjeva, obratio sam se lično sucu, gospođi Sanji Krovinović, koja mi je rekla da podnesem zahtjev za produženje tog roka do dobijanja istog uvjerenja. To sam učinio 13.05.1998.

Ne smatram se krivim zbog neažurnosti sudova, u ovom slučaju Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i zbog inkoordinacije sudova uopće.

Molim nastavak postupka kod istog suda nakon dobivene

dokumentacije i uređenja tužbe, uz rok od 30 dana, kakav mi

je bio dosuđen, a po uručenje traženog uvjerenja.



TUŽBA NIJE POVUČENA.



Prilozi:

1. Zahtjev podnesen Trgovačkom sudu u Zagrebu za potrebne dokumentacije.

2. Zahtjev za produženje datog mi roka podnesen Općinskom sudu u Zagrebu.















­


OPĆINSKl SUD U ZAGREBU

PRIMLJENO 3.11.2000.




REPUBLIKA HRVATSKA ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREB

Trg N. Šubića Zrinjskog 5




n


RJEŠENJE


Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Glušića, kao predsjednika vijeća, Antonete Valentić i Jasenke Žabčić, kao članova vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Ante Rilović iz Zagreba, Ljudevita Gaja br . 17/II, protiv tuženika "PAN TVORNICA PAPlRA ZAGREB", koga zastupa Desanka Vranjican, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7:328/97 od 03. prosinca 1998. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17 .listopada 2000. godine,




riješio je




Ukida se rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7328/97 od 03. prosinca 1998 .godine i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.


Obrazloženje


Prvostupanjskom odlukom deklarirano je presumptivno povlačenje tužbe temeljem članka 109. stavka 4. Zakona o prničnom postupku -dalje u tekstu: ZPP ("Narodne novine"

broj 53/91 i 91/92).


Protiv ove odluke žalbu je podnio tužitelj u kojoj nema određenih žalbenih razloga kao ni prijedloga o sadržaju drugostupanjske odluke.

Žalba je osnovana.





Da bi tužba bila zakonito vraćena podnositelju radi ispravka sa posljedicom neudovoljenja iz članka 109. stavka 4. ZPP , dakle zakonskom presumcijom o povlačenju tužbe, u prvom redu je potrebno da odluka o vraćanju tužbe bude jasna i potpuna kako u pogledu toga što treba ispraviti, a tako i u pogledu učinaka propuštanja.


Nadalje, ako stranka u smislu članka 111. stavka 2. i 3. ZPP traži produljenje sudskog roka za ispravljanje tužbe prije njegova proteka i za to navodi opravdane razloge, tada je sud dužan odlučiti o produljenju roka (članak 111. stavak 4. ZPP).


U ovom postupku niti je pobijanoj odluci prethodila jasna i potpuna odluka o vraćanju tužbe na ispravak, niti je odlučeno o urednom prijedlogu za produljenje roka za ispravljanje tužbe, radi čega pobijano rješenje nije zakonito.




VIII. Gž-9564/99-2.


.

Stoga je prirnjenom članka 380. točke3. ZPP odlučeno kao u izreci, pa će u nastavku

postupka sud prvog stupnja imati u vidu prednje navode iz ove odluke.




U Zagrebu, 17 .listopada 2000. godine




Predsjednik vijeća: Željko Glušić, v .r . Za točnost otpravka ovlašteni službenik: Mira Špehar












--­


REPUBLlKA HRVATSKA TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU SUDSKI REGISTAR


R3-1645/98




POTVRDA


kojom se uredovno potvrđuje slijedeće:


U sudskom registru ovoga suda na reg.ulošku broj 1-626, a rješenjem broj Fi­-11462/91-2 od 27.11.1991. upisana je Zagrebačka tvornica papira kao društvo s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom: ZAGREBAČKA TVORNICA PAPlRA, društvo s ograničenom odgovornošću Radnička cesta Đure Đakovića 173 .

Kao član društva-osnivač upisana je Privredna banka d.d. Zagreb, Račkoga 6 s

osnivačkim ulogom u iznosu od 214.650.689 dinara.

Rješenjem ovoga suda broj Fi-10057/95 od 07.11.1995. izvršenje upis ustupanja

udjela tako da su kao članovi društva-osnivači upisani:

1. Privredna banka Zagreb, d.d. s osnivačkim ulogom u iznosu od 80.601,10 kn;

2. "PAN" Tvornica kartona i kartonske ambalaže, d.o.o. Donji Anrjevci, Grobljanska bb.



Rješen.iem ovoga suda broj Tt-95/9084-2 od 12.01.1996. na reg.ulošku s matičnim

brojem subjekta upisa (MBS) 080029869 upisano je usklađenje općih akata sa

Zakonom o trgovačkim društvima i povećanje temeljnog kapitala u društvu s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom: Zagrebačka tvornica papira, društvo s ograničenom odgovornošću, Zagreb, Radnička cesta Đure Đakovića 173. Temeljni ulozi članova društva prema društvenom ugovoru su:

1. "P AN" Tvornica kartona i kartonske ambalaže d.o.o. Donji Andrijevci ­

7.834.100,00 kn

2. Privredna banka Zagreb, d.d. -80.600,00 kn.

Rješenjem ovoga suda broj Tt-98/4453 od 06.12.2001. upisana je promjena članova

društva-osnivača tako daje kao jedini član društva -osnivač upisan: PAN-PAPIRNA INDUSTRIJA, Tvornica kartona i kartonske ambalaže d.o.o. upisan kod Trgovačkog

suda u Slavonskom Brodu pod MBS: 050008106.

Rješenjem ovoga suda broj Tt-Ol/6538 od 27 .02.2002. upisana je promjena člana društva i direktora tako da je PAN-PAPIRNA INDUSTRIJA, Tvornica kartona i

kartonske ambalaže Donji Andrijevci prestao biti osnivač, a kao osnivač je upisan

ŽELJKO MIKULIĆ, Zagreb, Zelinska 3. Istim rješenjem brisan je MARINKO MIKULIĆ kao direktor, a upisan je ŽELJKO MIKULIĆ kao član uprave-direktor.


TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

U Zagrebu, 13.03.2002. godine




SUDAC:

Ivana Mlinarić Pečat










REPUBLlKA HRVATSKA ~ TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU


IZVADAK IZ SUDSKOG REGISTRA


=========================================================================


SUBJEKT UPISA


-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


MBS:


080029869


--­


TVRTKA/NAZIV:

1 Zagrebačka tvornica papira, društvo s ograničenom odgovornošću

--------------------------------------------------------------------------------

SKRAĆENA TVRTKA/NAZIV:

1 ZTP, d.o.o.

SJEDIŠTE:

1 Zagreb, Radnička cesta Đure Đakovića 173

2


PREDMET POSLOVANJA -DJELATNOSTI:

1 21.12 - Proizvodnja papira i kartona

1 21.2 -Proizvodnja proizvoda od papira i kartona

1 51 -Trgovina na veliko i posredovanje u trgovini

1 52.47 -Trgovina na malo knjigama i papirnatom robom

ČLANOVI DRUŠTVA / OSNIVAČI





Željko Mikulić, JMBG: 2301952302121 -jedini osnivač d. 0. 0.




ČLANOVI UPRAVE / LIKVIDATORI





3 Željko Mikulić, JMBG: 2301952302121 -direktor

-zastupa društvo pojedinačno i samostalno




TEMELJNI KAPITAL:

1 7,914,700.00 kuna




PRAVNI ODNOSI:

Pravni oblik

1 društvo s ograničenom odgovornošću




Osnivački akt:

2 Društveni ugovor o usklađenju sa ZTD od 22.12.1995. godine

promijenio oblik u Izjavu o osnivanju od 16.07.1998. godine i dostavljen u zbirku isprava.

3 Izjava izmijenjan odlukom osnivača u cijelosti te je sastavljena nova Izjava od 15.11.2001. godine koja se dostavlja u zb'rku isprava.





Statut:

1 Statut usklađen sa ZTD promijenio oblik u Društveni ugovor od

22.12.1995.




DO04, 2003.09.17 08:09:15


anica: 1







REPUBLIKA HRVATSKA --TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU


IZVADAK IZ SUDSKOG REGISTRA


=========================================================================


Promjene temeljnog kapitala:

1 Odlukom o povećanju temeljnog kapitala od 22.12.1995. temeljni

kapital povećan je sa svote od 214.700,00 kn za svotu od

7.700.000,00 kn na svotu od 7.914.700,00 kn.


=========================================================================


POPIS FIZIČKIH OSOBA KOD SUBJEKTA

A2 Zeljko Mikulić, JMBG: 2301952302121

Zagreb, Zelinska 3

C5 Željko Mikulić, JMBG: 2301952302121

Zagreb, Zelinska 3


Upise u glavnu knjigu proveli su:


.. ;; ;:,~


RBU


Poslovni broj


Datum


Naziv suda


0001 95/9084-2 12.01.1996. Trgovački sud u Zagrebu

0002 98/4453-7 25.02.2002. Trgovački sud u Zagrebu

0003 01/6538-5 28.02.2002. Trgovački sud u Zagrebu


U Zagrebu, 17.09.2003.


Ovlaštena osoba:


.ca


DO04, 2003.09.17 08:09:19 Stranica: 2








ZAJEDNIČKI ODVJETNIČKI URED

DANIJEL BOLFAN & JASMlNA ČEŠO-ŽANIĆ & GORANKA VODOPIVEC Zagreb, Domitrovićeva 14, Tel/fax. 1456-703 Zagreb, Masarykova 23, Tel/fax: 4855-895

____________________________________________________________________




Na broj: P-7328/97




OPĆINSKI SUD u ZAGREBU




Tužitelj:




ANTE RILOVIĆ, iz Zagreba, Gajeva 17, zastupan po

ZAJEDNIČKI ODVJETNIČKI URED

DANIJEL BOLFAN & JASMlNA ČEŠO-ŽANIĆ & GORANKA VODOPIVEC Zagreb, Domitrovićeva 14, Tel/fax. 1456-703 Zagreb, Masarykova 23, Tel/fax: 4855-895




1.



Tuženik: PAN TVORNICA PAPIRA ZAGREB ZASTUPANA PO Desanki Vranjican, odvjetnici iz Zagreba



PODNESAK TUŽITELJA



Tužitelj izvkešćuje naslovni sud da je za zastupanje u ovoj pravnoj stvari opunomoćio Jasminu

Cešo-Zanić odvjetnicu iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijel Bolfan, Jasmina Cešo-Zanić,

Goranka V odopivec.




D o k a z:


Punomoć




Sukladno raspravnom rješenju tužitelj uređuje tužbu i tužbeni zahtjev kako slijedi:


Prije svega tužitelj ističe da je tuženik pravni slijednik Zagrebačke tvornice papira, pa je kao takav preuzeo kako prava tako i obveze svog pravnog prednika.


D o k a z:


potvrda Trgovačkog suda u Zagrebu, ožujak 2002 god.




Tuženik je na ime donacija, a za svrhu izdavanja romana Stranputice Kosova, čiji je autor tužitelj, zaprimio od različitih donatora i to Tigar Zagreb, ZIK Zagreb, TAM Zagreb, VEKTOR -FINO, GP VIJADUKT Zagreb, uplate za papir ,te je u vrijednosti tih uplata isporučio papir, tadašnjem izdavaču.


D o k a z:


nesporno među strankama


Međutim, tuženik nije u cijelosti izvršio svoju obvezu, jer je zadržao donacije u iznosu od 4.481,00 kn i to iznos od 378,00 kn uplaćen od OVONOVO Zagreb, iznos od 363,00 kn plaćen od RAZVOJ Zagreb, iznos od 747,00 kn uplaćen od Otpremničkog poduzeća Zagreb, iznos od 379,OOkn uplaćen od Saveza izviđača Hrvatske, iznos od 806,00 kn uplaćen od hotel CENTRAL Zagreb, iznos od 350,00 kn od ZAP Središnji ured Zagreb, iznos od 364,00 kn uplaćen od UČKA d.d. Zagreb, iznos od 359,,00 kn uplaćen od GORICA DI Dugo selo. Iznos od 735,00 kn uplaćen od SIMPLON Zagreb.

D o k a z: priznanice o uplati u preslici

Kako je tužitelj raskinuo ugovor s Nakladnim zavodom Matice Hrvatske, to je tuženik bio dužan ispuniti predmetnu obvezu tužitelju na način da mu isporuči papir u vrijednosti uplaćenih donacija, ili pak vrati iznose uplaćenih donacija.

Kako tuženik nije izvršio svoju obvezi, to tužitelj predlaže da naslovni sud nakon provedenog postupka donese slijedeću

presudu

Tuženiku, PAN TVORNICA PAPIRA ZAGREB, nalaže se da tužitelju ANTI Rll,OVIĆ iz Zagreba, Gajeva 17 isplatiti iznos od 4.481,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po Zakonu o visini stope zakonske zatezne kamate počam od podnošenje tužbe pa do isplate, ili da tužitelju isporuči papir, fotokopirni bijeli, 80/m2, u vrijednosti od 4.481,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po Zakonu o visini stope zakonske zatezne kamate, počam od podnošenje tužbe pa do predaje papira, kao i tužitelju nadoknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom

ovrhe.

Zagreb, 21.ožujka 2002 god.

Ante Rilović





REPUBLIKA HRV A TSKA

OPĆINSKI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB -Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 585

Posl.broj: LXXXI-P-I0269/00

Zapisnik Od 5. ožujka 2004. .

o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Zagrebu

Prisutni od suda:

SANJA KROVINOVIĆ Predsjednik vijeća -sudac

Tužitelj : RlLOVIĆ ANTE

Članovi vijeća

SANJA NENADIĆ

zapisničar

Tuženi: P AN TVORNICA PAPlRA

Radi:

UTVRĐENJE

Predsjednik vijeća -sudac započinje glavnu raspravu u 9 sati, i objavljuje predmet raspravljanja. Rasprava je javna.

Utvrđuje se da su pristupili:

Za tužitelja: Osobno. .

Za tuženog: Bojana Tadić, zamjenik punom.

Utvrđuje se da nije pristupio Ivan Ivanović, uredno pozvan, svjedok.

Punom. tužitelja ostaje kod tužbe i tuž. zahtjeva.

Punom. tuženika ostaje kod odgovora na tužbu, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Predaje u spis izvadke iz sudskog registra iz kojih je razvidno da je Pan Tvomica papira Zagreb, jedna pravna osoba, a zagrebačka Tvomica papira, druga pravna osoba, te tuženik

ima saznanje da postoji treća pravna osoba.

Tužitelj predlaže da se kao sv.iedok ponovno pozove Ivan Ivanović .

Sud donosi

rješenj e

Poziva se tužitelj da u roku od 30 dana dostavi dokaz u spis o pravnom sljedništvu između Zagrebačke tvomice papira i "P AN" Tvomice papira Zqgreb, odnosno uredi tužbu, glede prigovora promašene pasivne legitimacije.

Dovršeno u 9.20









Ante Rilović dr. sc., Zagreb, ul. Ljudevita gaja 17/2

Tel/fax: 497-2732



Dokaz o pravnom sljedništvu i manipulaciji s tzv. Promašenom pasivnom legitimacijom.



Zagreb, 19.03.2004.



OPĆINSKOM SUDU U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 585



Posl. Broj: LXXXI-P-10269/00



Iz ranije priložene dokumentacije vidljivo je da je naslov:

pan

TVORNICA PAPlRA ZAGREB

HRVATSKA • 10000 Zagreb • Radnička cesta 173 •Tel.: 01/249-333 • Faks: 01/248-022

TVORNICA KARTONA I KARTONSKE AMBALAŽE

HRVATSKA • 35214 D. Andrijevci • Grobljanska bb .Tel.: 035/471-214 • Faks: 471-221 •.Ž. r. 34300-601-4426



u tekstu dopisa kojim odgovara na moj zahtjev za isporukom zadržanog papira, odnosno odgovorajućeg novčanog iznosa:



Zagreb. 26.02.1997.

Poštovani gospodine Rilović.

Razmatrajući Vaš problem u svezi donacije papira od strane

Zagrebačke tvornice papira, nismo u mogućnosti riješiti ga pozitivno.

Cijela problematika vezana je za 1993. i 1994. godinu, tj. za period u kojem mi nismo bili u tvornici. PAN je preuzeo tvornicu

1995. godine i samim time nismo u mogućnosti rješavati probleme koji nisu vezani uz naše poslovanje.



Sa štovanjem.

DIREKTOR

Marinko Mikulić

priznao da je pravni sljednik Zagrebačke tvornice papira navodom: Razmatrajući Vaš problem u svezi donacije papira od strane

Zagrebačke tvornice papira, nismo u mogućnosti riješiti ga pozitivno.

Cijela problematika vezana je za 1993. i 1994. godinu, tj. za period u kojem mi nismo bili u tvornici. PAN je preuzeo tvornicu

1995. godine i samim time nismo u mogućnosti rješavati probleme koji nisu vezani uz naše poslovanje.



Dobiveni podaci od Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđuju da su:

U sudskom registru ovoga suda na reg.ulošku broj 1-626, a rješenjem broj Fi­-11462/91-2 od 27.11.1991. upisana je Zagrebačka tvornica papira kao društvo s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom: ZAGREBAČKA TVORNICA PAPlRA, društvo s ograničenom odgovornošću Radnička cesta Đure Đakovića 173 .

Kao član društva-osnivač upisana je Privredna banka d.d. Zagreb, Račkoga 6 s

osnivačkim ulogom u iznosu od 214.650.689 dinara.

Rješenjem ovoga suda broj Fi-10057/95 od 07.11.1995. izvršenje upis ustupanja

udjela tako da su kao članovi društva-osnivači upisani:

1. Privredna banka Zagreb, d.d. s osnivačkim ulogom u iznosu od 80.601,10 kn;

2. "PAN" Tvornica kartona i kartonske ambalaže, d.o.o. Donji Anrjevci, Grobljanska bb.



Iz toga proizlazi da je shodno dopisu

pan

TVORNICA PAPlRA ZAGREB

HRVATSKA • 10000 Zagreb • Radnička cesta 173 •Tel.: 01/249-333 • Faks: 01/248-022

TVORNICA KARTONA I KARTONSKE AMBALAŽE

HRVATSKA • 35214 D. Andrijevci • Grobljanska bb .Tel.: 035/471-214 • Faks: 471-221 •.Ž. r. 34300-601-4426

od 26.02.1997.

TVORNICA KARTONA I KARTONSKE AMBALAŽE

HRVATSKA • 35214 D. Andrijevci • Grobljanska bb .Tel.: 035/471-214 • Faks: 471-221 •.Ž. r. 34300-601-4426 tužena zajedno s

pan

TVORNICA PAPlRA ZAGREB

HRVATSKA • 10000 Zagreb • Radnička cesta 173 •Tel.: 01/249-333 • Faks: 01/248-022

TVORNICA KARTONA I KARTONSKE AMBALAŽE

HRVATSKA • 35214 D. Andrijevci • Grobljanska bb .Tel.: 035/471-214 • Faks: 471-221 •.Ž. r. 34300-601-4426

Kojim aktom, tužbenim zahtjevom, je u isti uključena i Zagrebačka tvornica papira.

Vidi raniju dokumentaciju!



Očito je da se radi o manipulaciji odvjetničkog ureda i PAN - TVORNICE PAPlRA ZAGREB

HRVATSKA • 10000 Zagreb • Radnička cesta 173 •Tel.: 01/249-333 • Faks: 01/248-022,,

TVORNICE KARTONA I KARTONSKE AMBALAŽE

HRVATSKA • 35214 D. Andrijevci • Grobljanska bb .Tel.: 035/471-214 • Faks: 471-221 •.Ž. r. 34300-601-4426, te Zagrebačke tvornice papira koju je, prema gore navedenom dopisu od 26.02.1997. preuzeo

pan

TVORNICA PAPlRA ZAGREB

HRVATSKA • 10000 Zagreb • Radnička cesta 173 •Tel.: 01/249-333 • Faks: 01/248-022

TVORNICA KARTONA I KARTONSKE AMBALAŽE

HRVATSKA • 35214 D. Andrijevci • Grobljanska bb .Tel.: 035/471-214 • Faks: 471-221 •.Ž. r. 34300-601-4426.



Shodno činjeničnom stanju i vlastitom priznanju u dopisu od 26.02.1997., molim da se donese presuda koja će poštovati raniji tužbeni zahtjev, bez obzira na promjenu izvršenu 27.02.2002. nekoliko godina nakon podnošenja tužbe – što je posljedica neažurnosti sudova i manipulacija odvjetničkih ureda – koja glasi:

Rješenjem ovoga suda broj Tt-Ol/6538 od 27 .02.2002. upisana je promjena člana društva i direktora tako da je PAN-PAPIRNA INDUSTRIJA, Tvornica kartona i

kartonske ambalaže Donji Andrijevci prestao biti osnivač, a kao osnivač je upisan

ŽELJKO MIKULIĆ, Zagreb, Zelinska 3. Istim rješenjem brisan je MARINKO MIKULIĆ kao direktor, a upisan je ŽELJKO MIKULIĆ kao član uprave-direktor.

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

U Zagrebu, 13.03.2002. godine.



Iz gornjeg nije vidljivo da li je još uvijek pravni subjekt PAN-PAPIRNA INDUSTRIJA, Tvornica kartona i

kartonske ambalaže Donji Andrijevci, ili Željko Mikulić.

S obzirom da su promjene koje uzrokuju tzv. «promašenu pasivnu legitimaciju» izvršene kasnije od spomenutog dopisa od 26.02.1997. molim da se postupi na način koji će spriječiti

pan

TVORNICU PAPlRA ZAGREB

HRVATSKA • 10000 Zagreb • Radnička cesta 173 •Tel.: 01/249-333 • Faks: 01/248-022,

TVORNICU KARTONA I KARTONSKE AMBALAŽE

HRVATSKA • 35214 D. Andrijevci • Grobljanska bb .Tel.: 035/471-214 • Faks: 471-221 •.Ž. r. 34300-601-4426., sada PAN-PAPIRNA INDUSTRIJA, Tvornica kartona i

kartonske ambalaže Donji Andrijevci i Zagrebačku tvoprnicu papira da protupravno, zahvaljujući neažurnosti sudova i manipulacijama odvjetničkih ureda, da prisvoje autorsku donaciju na moje ime koju sam prosjačio 8 mjeseci po zagrebu obišavši skoro 400 tvrtki, neke i po nekoliko puta da bi dobio 100,00 ili 200,00 DM donacije.



Zagreb, 19.04.2004.



Tužitelj: Ante Rilović, dr. sc.



Back to top

REPUBLIČKI FOND MIORH-a - UPRAVNI SUD RH

REPUBLIČKI FOND MIORH-a, UPRAVNI SUD RH
REPUBLIČKI FOND MIORH - a.
Upravni spor.


REPUBLIČKI FOND MIROVINSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
RADNIKA HRVATSKE
CENTRALNA SLUŽBA U ZAGREBU
Mihanovićeva 3 - p.p. 965 - Tel: centrala 453-500 - Telex 21317 Zg Telefax 041-432-251

KLASA: ......140-04/94-01/Ž - 328012

UR: BR.: ...UPII341-99-0.3/1-94-1171
DATUM: 2. rujna 1994.

Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralna služba u Zagrebu u predmetu žalbe ANTE RILOVIĆ iz Zagreba protiv rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu broj: IN-652216 od 22.4.1994. donosi na temelju članka 17. stavka 1. točke 6. i članka 43. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 58/90 i 21/92) donosi sljedeće

R J E Š E N J E

Žalba se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Navedenim rješenjem osiguraniku Anti Rilović rođ. 7.3.1933. kod kojega je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog povrede na radu određena je počevši od 16.9.1992. invalidska mirovina u svoti od 58.511 HRD mjesečno.
Od 1.10.1992. do 31.10.1992. u svoti 70.857 HRD mjesečno.
Od 1.11.1992. do 30.11.1992. u svoti 78.651 HRD mjesečno.
Od 1.12.1992. do 31.12.1992. u svoti 96.741 HRD mjesečno.
Od 1.1.1993. do 31. l.1993. u svoti 134.272 HRD mjesečno.
Od 1.2.1993. do 29.2.1993. u svoti 169.317 HRD mjesečno.
Od 1.3.1993. do 31.3.1993. u svoti 207.751 HRD mj esečno.
Od 1.4.1993. do 30.4.1993. u svoti 299.786 HRD mjesečno.
Od 1.5.1993. do 31.5.1993. u svoti 383.126 HRD mjesečno.
Od 1.6.1993. do 30.6.1993. u svoti 527.948 HRD mjesečno.
Od 1.7.1993. do 31.7. 1993. u svoti 701.1 14 HRD mjesečno.
Od 1.8.1993. do 30.9.1993. u svoti 939.493 HRD mjesečno.
Od l.10.1993. do 3 l.10.1993. u svoti 1.224.986 HRD mjesečno.
Od 1.11.1993. do 30.11.1993. u svoti 1.273.986 HRD mjesečno.
Od 1.12.1993. dalje u svoti 1.286.728 HRD mjesečno.

Isplata mirovine pripada osiguraniku počevši od 16.9.1992. prvoga slijedećeg dana nakon dana do kojeg je osiguranik ostvario osobni dohodak odnosno naknadu osobnog dohotka uz obračun već isplaćenih iznosa mirovine određenih privremenim rješenjem Područne službe Zagreb br. IN-652216 od 19.3.1993.

Protiv spomenutog rješenja žalitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj navodi da mu je mirovinska osnovica pogrešno utvrđena, jer su netočni novčani podaci za vrijeme od 1966. g. do 1968.g. pa traži da se uzmu u obzir podaci navedeni u Rješenju KZZSO Banja Luka od 25.2.1969. koje prilaže uz žalbu. Ističe da su raniji podaci bili prikazani u manjem iznosu radi toga što su izdani na njegov osobni zahtjev, jer mu je bio preveliki iznos za uplatu doprinosa.
Napominje da nije primio prilog rješenju od 22.4.1944. pa nema uvida u obračun mirovinske osnovice.
Traži da mu se mirovina poveća za staž osiguranja navršen u Austriji. U svezi s navedenim razlozima predlaže da se pobijano rješenje poništi i udovolji navodima u žalbi.

Žalba nije osnovana.

Nakon pregleda cijelog predmeta ustanovljeno je da je pobijanim rješenjem žalitelju pravilno određena invalidska mirovina počevši od 16.9.1992. u iznosu od 58.511 HRD mjesečno na osnovi ukupnog mirovinskog staža od 33 godine, 8 mjeseci i 5 dana, te nove mirovinske osnovice u svoti od 17.077,19 HRD, po službenoj dužnosti.

Naime, kontrolom obračuna mirovinske osnovice, izvršene u povodu žalbe, ustanovljeno je, da je ista pra-vilno utvrđena u svoti od 17.077,19 HRD na osnovi mjesečnih prosjeka osobnih dohodaka ostvarenih u obračunskom razdoblju, od 1966. do 1975., što je za žalitelja najpovoljnije, a u smislu čl. 14. i 20. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske.
S obzirom da je invalidnost u žalitelja prouzročena povredom na radu, to mu je pravilno određena invalidska mirovina u visini 85% od mirovinske osnovice u smislu čl. 53. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske i ista iznosi 58.511 HRD, a nakon povećanja u skladu sa Odlukama o povećanju mirovina, iznosi na dan 31.12.1993. ukupno 1.286.728 HRD mjesečno.

Kod kontrole obračuna mirovinske osnovice također je ustanovljeno, da je žalitelju u prosječni mjesečni osobni dohodak za utvrđivanje mirovinske osnovice pravilno uračunata osnovica osiguranja na koju je žalitelj bio osiguran za vrijeme produženog osiguranja od 12.9.1967. do 31.5.1968. a u skladu sa odredbom čl. 14. st. 2. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, i to prema podacima i dokazima koji priležu spisu tj. rješenju bivšeg KZZSO Banja Luka br.: 05-846/I-69 od 23.4.1969.
Naime, prema ovom rješenju doprinos za plaćanje produženog osiguranja, za 1967.g. iznosi 262,90 din, a za 1968.g. iznosi 287,30 din. (odnosno žaliteljev prosječni mjesečni i osobni dohodak u 1966.g. iznosio je 1.709,48 din) i isti, su uračunati u, mirovinsku osnovicu.

Prema čl. 15. stavak 3. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, osiguranicima koji su u obračunskom razdoblju za utvrđivanje mirovinske osnovice bili prijavljeni na produženo osiguranje, kao osobni dohodak uzima se osnovica od koje je za to vrijeme obračunavan i plaćen doprinos za produženo mirovinsko i invalidsko osiguranje.
Budući da je žalitelj uplaćivao doprinos za produženo osiguranje po rješenju KZZSO Banja Luka od 23.4.1969. prema njegovim vlastitim navodima u žalbi, to mu se u mirovinsku osnovicu ne mogu uračunati veće osnovice doprinosa određene rješenjem istog Zavoda od 25.2.1969.g. jer nije plaćen doprinos (veći) za produženo osiguranje po tom rješenju u smišlu čl. 15. st. 3. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske.
U svezi sa ostalim navodima u žalbi, žalitelj se već obratio posebnim zahtjevom prvostupanjskom organu za vrijeme provedena na radu u Republici Austriji, i po istom se vodi postupak, a od istog organa treba zatražiti Prilog rješenju o obračunu mirovinske osnovice za koji tvrdi da nije primio uz pobijano rješenje. Na temelju navedenih razloga valjalo je žalbu kao neosnovanu odbiti.

U smislu članka 163. stavak 6. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", br. 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91 ), protiv ovoga rješenja može se podnijeti tužba Upravnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Tužba se podnosi u roku od 30 dana nakon primitka rješenja, i to neposredno spomenutom sudu. Tužbu treba podnijeti u dva primjerka i uz nju priložiti dva prijepisa rješenja protiv kojega se tužba podnosi. Ostale priloge uz tužbu treba također podnijeti u dva primjerka (prijepisa).

REFERENT:
Ljiljana Bosnić, v.r.

PREMA OVLAŠTENJU DIREKTORA FONDA
NAČELNIK ODJELA RJEŠAVANJA O
PRAVIMA U DRUGOM STUPNJU:
Davorin Batinić, v.r.

RJEŠENJE SE DOSTAVLJA:
1. Ante Rilović, Ljudevita Gaja 17/II, 41000 Zagreb
2. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske,
Područnoj službi u Zagrebu, radi znanja.


Za točnost prijepisa jamči:
Biljana Borovec


Primjedba: NIJEDAN DOPRINOS ZA tzv. "PRODUŽ
ENO OSIGURANJE" NIJE UPLAĆEN. Navodi u rješenju su netočni.




REPUBLIČKI FOND MIROVINSKOG
I INVALIDSKOG OSIGURANJA
RADNIKA HRVATSKE
CENTRALNA SLUŽBA U ZAGREBU

Mihanovićeva 3 - p.p. 965 - Tel.: centrala 495-500
Telex 21317 ZG - Telefax 01-431-251

KLASA: ..... 140-04-95-01 - Ž-328012

UR. BR.: .....UP-II-341-99.-03/1-95-658

DATUM: 10.5.1995.

Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatke, Centralna služba u Zagrebu po prijedlogu za obnovu postupka Rilović Ante iz Zagreba donosi na temelju članka 17. stavka l. točke 6. i članka 43 Statuta Republičkog fonda mirovinskokg i invalidskog osiguranja randika Hrvatke (Narodne novine br. 58/90 i i 116/93) te članka 255. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 53/91 9/92) sljedeći

Z A K L J U Č A K

Odbacuje se prijedlog Rilović Ante rođ. 7.3.1933. iz Zagreba za obnovu postupka okončanog rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske Centralne službe u Zagrebu Klasa: 140-04-95-Ol-Ž-328012 ur. broj: UP-II-341 -99-03/1-94-11171 od 2. rujna 1994. jer okolnost na kojoj se temelji nije učinjena vjerojatnom.

O b r a z l o ž e n j e

Predlagatelj Ante Rilović rođ. 7.3.1933. iz Zagreba podnio je dana 25.10.1994. prijedlog za obnovu postupka koji je okončan rješenjem ove Centralne službe, broj gornji od 2. rujna 1994. a kojim je pobijana žalba imenovanog uložena protiv rješenja Područne službe u Zagrebu br. IN-652216 od 22.4.1994.
Naime ovim je prvostupanjskim rješenjem predlagatelju određena počevši od 16.9.1992. invalidska mirovina u svoti od 58.511 HRD mj. koja nakon svih povećanja na dan 1.12.1993. iznosi ukupno 1.286,728 HRD mjesečno.
Kod utvrđivanja mirovinske osnovice predlagatelju je uračunata osnovica osiguranja na koju je bio osiguran za vrijeme produženog osiguranja od 12.9.1967. do 31.5.1968. u skladu s odredbom čl. 14. st. 2. Statuta RFMIORH i to prema rješenju bivšeg KZZSO Banja Luka br. 05-846/I-69 od 23.4.1969. i po kojem je rješenju uplaćen doprinos za produženo mirovinsko i invalidsko osiguranje.
Prijedlogom za obnovu postupka od 25.10.1994. imenovani je zatražio da mu se u mirovinsku osnovicu uračuna veća osnovica utvrđena rješenjem KZZSO Banja Luka od 25.2. 1969. a o tome da je uplaćivao veće doprinose za produženo osiguranje pružit će dokaze kada bude imao prilike.
Prema propisu čl. 249 st. 1. toč 1. Zakona o općem upravnom postupku (skraćeno: ZUP) postupak okončan rješenjem protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva u upravnom postupku i obnovit će se ako se sazna za nove činjenice ili se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim i upotrebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrebljeni priješnjem postupku.
Prema propisu čl. 254 ZUP-a stranka je dužna u prijedlogu za obnovu postupka učiniti vjerojatnima okolnosti na kojima temelji prijedlog. Odredbom čl. 256 st. ZUP-a propisano je da je organ koji je nadležan za rješavanje o prijedlogu za obnovu postupka dužan ispitati da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od ovlaštene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog tmelji učinjena vjerojatnom.
Budući da je nedvojbeno da prijedlogom od 25.10.1994. nije učinjena vjerojatnom okolnost na kojoj predlagatelj zasniva ovoj prijedlog za obnovu postupka, jer je rješenje bivšeg KZZSO Banja Luka od 25.2.1969. bilo priloženo u ranijem postupku i ocijenjeno od prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela a nisu pruženi novi dokazi to je zbog neispunjenja uvjeta iz naprijed cit. odredaba čl. 254. ZUP-a a u svezi sa čl. 249
st 1. toč. 1. ZUP-a valjalo zakl jučkom odlučiti prijedlog u smislu čl. 256. st. 2. ZUP-a.
U smislu članka 259. Zakona o općem upravnom postupku protiv ovog zaključka može se podnijeti tužba Upravnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Tužba se podnosi u roku od 30 dana nakon primitka zaključka i to neposredno spomenutom sudu. Tužbu treba podnijeti u dva primjerka i uz nju priložiti dva prijepisa zaključka protiv
kojega se tužba podnosi. Ostale priloge uz tužbu treba također podnijeti u dva primjerka (prijepisa).

Referent Ljiljana Bosnić, v.r

PREMA OVLAŠTENJU DIREKTORA FONDA
NAČELNIK ODJELA RJEŠAVANJA
0 PRAVIMA U DRUGOM STUPNJU
Davorin Batinić

Rješenje se dostavlja

1. Ante Rilović, Gajeva 17/II 41000 Zagreb
2. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja
radnika Hrvatske, Područnoj službi u Zagrebu radi znanja.
h
Točnost prijepisa jamči
B. Kudec


PRIMJEDBA: INSINUACIJE! Krivo je interpretirana moja žalba. Nisam naveo da sam uplatio veći doprinos koji predstavlja stvarnu mirovinsku osnovicu za 1966. godinu i da ću podnijeti dokaze za to kad to bude moguće, već sam naveo da mi je mirovinska osnovica za 1967. godinu bila veća od one u 1966., te da ču za nju dostaviti iste. Naveo sam i to da nijedan doprinos nisam uplatio i da zbog toga imam pravo na obračun stvarne osnovice utemeljenu na primanjima za obavljeni rad i uplaćenom doprinosu za mirovinsko i invalidsko osiguranje.




UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Trg Nikole Šubića Zrinskog 3
41000 - ZAGREB

Zagreb, 13.6.1995.

Tužitelj: Dr. sc. Ante Rilović, Zagreb, Gajeva 17/II

Tuženik:
REPUBLIČKI FOND MIROVINSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA RADNIKA HRVATSKE, Centralna služba u zagrebu, Zagreb, Mihanovićeva 3.


T U Ž B A

Radi poništenja zaključka od 10. svibnja 1995 godine
ur. br. UP-II-341-99-03/1-95-658
klasa: 140-04-95-01-Ž-328012 3 x

Zaključkom tuženika od 10. svibnja 1995. godine ur. br. UP-II-341-99-03/1-95-658, klasa 140-04-95-01-Ž-328012 odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika ur. broj UP-II-341-99-03/1-94-11171, klasa 140-04-95-01-Ž-328012 od 2.9.1994., jer da okolnost na kojoj se temelji prijedlog nije učinjena vjerojatnom.
Dokaz: Fotokopija zaključka od 10. svibnja 1995. godine.

Stajalište tuženika nije osnovano niti zakonito. U svom obrazloženju tuženik navodi: "Prijedlogom za obnovu postupka od 25.10.1994., imenovani je zatražio da mu se u mirovinsku osnovicu uračuna veća osnovica utvrđena rješenjem KZZSO Banja Luka od 25.2.1969., a o tome da je uplaćivao veće doprinose za produženo osiguranje pružiti će dokaze kada bude imao prilike. " Tuženik i ovaj put izvrće činjenično stanje na štetu korisnika mirovine. Isto čini i rješenjem od 2.9.1994. - znači opetovano u svoju korist, a na štetu korisnika. - navodeći da je mirovinska osnovica pravilno obračunata na osnovu osiguranja na koju je žalitelj bio osiguran za vrijeme produženog osiguranja od 12.9.1967. do 31.5.1968., a u skladu s odredbom člana 14. st. 2 Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, i to prema podacima i dokazima koji priležu spisu, t.j. rješenju bivšeg KZZSO Banja Luka br.: 05-846/I-69 od 23.4.1969. Tuženik je i ovaj put izvrnuo činjenično stanje na štetu osiguranika. Navedeni doprinos za produženo osiguranje nije nikada plaćen iako je na izričit zahtjev osiguranika smanjena osnovica za uplatu doprinosa na najmanju moguću mjeru, manje nego što je bio njegov dohodak i dohodak liječnika specijaliste na odjelu. Kako je tužitelju i to bilo previše za uplatu nije to platio i ne postoje nikakvi dokazi koji priležu spisu o njegovoj uplati. "Uplata doprinosa" poslužila je tuženiku da izvrtanjem činjeničnog stanja namjerno ošteti osiguranika. Namjerno zato što je to opetovano, a prvotno rješenje je izdano priznavanjem nepotrebnog mu i neuplaćenog radnog staža kako bi mu se moglo izdati rješenje o umanjenoj mirovini. (Krivični postupak.) Za priznavanje mirovinske osnovice osiguranik ima staž veći od potrebnoga i u 1967. i u 1968. godini.
Tužitelj ponavlja svoju tvrdnju, koju daje pod materijalnom i krivičnom odgovornošću, da mu je osobni dohodak iz kojeg se izvodi osnovica za 1967. godinu bio veći od osobnog dohotka u 1966., jer je do 22. ožujka 1966. bio liječnik na specijalizaciji, a od 22. ožujka 1966. do 31. svibnja 1966. godine liječnik specijalista na odjelu Opće bolnice u Prištini. Od 1. lipnja 1966. tužitelj je bio šef kirurškog i ginekološkog odjela i voditelj polikliničke ambulantne ginekološke i kirurške službe.
Tvrdnja tuženika da je mirovinska osnovica pravilno obračunata je netočna. Dokazi u prilogu.

Prema čl. 15. st. 3. Statuta tuženika kao osobni dohodak uzima se osnovica za koju je na to vrijeme obračunavan i plaćan doprinos za produženo mirovinsko-invalidsko osiguranje. Tuženik nema i ne može imati dokaza za doprinos uplaćen niti je takav dokaz priložen molbi za mirovinu po kojoj bi ta osnovica bila priznata. Što se tiče kasnijeg priloga dokaza o većoj mirovinskoj osnovici u 1967. godini od one u 1966. tužitelj je naveo da će istu moći dostaviti tek nakon uspostavljanja mira kada će isti moći i dobiti. Tuženik je ovaj navod iskoristio za izvrtanje činjeničnog stanja i naveo da je tužitelj rekao odnosno naveo da će kad mu se za to ukaže prilika dostaviti dokaz o uplaćivanju većeg doprinosa i izveo zaključak da to nije vjerojatno. (Opetovano iskrivljavanje činjeničnog stanja na štetu korisnika mirovine.)

Činjenica je međutim da korisnik mirovine nije uplatio doprinos jer mu je bio i po drugom rješenju prevelik, a ni sad ga revaloriziranog nije voljan uplatiti jer mu nije potreban ni za radni staž, ni za visinu mirovinske osnovice. Iz toga proizlazi da je rješenje KZZSO Banja Luka od 25. veljače 1969. godine (u prilogu) vjerodostojan dokaz o visini osobnog dohotka i taj osobni dohodak treba biti osnova za izračunavanje mirovinske osnovice kako je to navedeno i u spomenutom rješenju. Da je prvotno rješenje stvarno dokazuje i izdavanje drugog rješenja o umanjenoj mirovinskoj osnovici, izdano na izričit zahtjev osiguranika, pod istim brojem.

Iz navedenih razloga predlažemo da se povodom ove tužbe pobijeni zaključak poništi i prijedlog postupka za obnovu postupka usvoji.

Dr. sci. Ante Rilović



Prilog za bolje razumijevanje tužbe:

Korisnik mirovine dr. sci. Ante Rilović krivo je podnio novčani podatak - Rješenje o produženom osiguranju Komunačnog Zavoda za socijalno osiguranje Banja Luka br. 05-846/1-69 od 23.4.1969. izdano na zahtjev korisnika mirovine dr. sci. Ante Rilović da mu se mirovinska osnovica svede na najmanju moguću mjeru - osnovnu plaću liječnika na odjelu. (U prilogu.)

Pravi novčani podatak je vidljiv iz Rješenja istog Zavoda isti broj od 25.2.1969. godine, koji korisnik mirovine podnosi u žalbenom postupku svjestan učinjene greške.

U žalbenom postupku korisnik mirovine izjavljuje pod materijalnom i krivičnom odgovornošću da mu je osobni dohodak iz kojeg se izvodi mirovinska osnovica u 1967. godini bio i veći od onog u 1966. (Do 21.3.1966. korisnik je bio liječnik na specijalizaciji, od 23.3.1966. do 31.5.1966. liječnik specijalista na odjelu Opće bolnice u Prištini, a od 1.6.1966. šef kirurškog i ginekološkog odjela i voditelj polikliničke ambulantne ginekološke i kirurške službe. )

Rješenjem Republičkog fonda MIORH-a centralne službe u Zagrebu od 2.9.1994. žalba se odbija s obrazloženjem da nije osnovana i to iz slijedećih razloga:
- navodno je mirovinska osnovica pravilno obračunata. Žalitelj je navodno na nju bio osiguran za vrijeme produženog osiguranja od 12.9.1967. do 31.5.1968., a u skladu s odredbom čl. 14. st. 2 Statuta Republičkog fonda MIORH-a i to prema dokazima koji priležu spisu, t.j. rješenja bivšeg KZZSO Banja Luka br.: 05-846/1-69 od 23.4.1969. (U prilogu.) Iz toga je izveden žaliteljev osobni dohodak u iznosu od 1709,48 dinara koji je poslužio kao osnovica za izračunavanje mirovinske osnovice.
- Prema članu 15. St. 3 Statuta RFMIORH-a kao osobni dohodak uzima se osnovica od koje je za to vrijeme obračunavan i plaćen doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje. U Rješenju stoji: Budući da je žalitelj uplaćivao doprinos za produženo osiguranje po rješenju KZZSO Banja Luka od 23.4.1969., prema njegovim vlastitim navodima u žalbi (što nije istina - neka prilože žalbu), to mu se u mirovinsku osnovicu ne mogu uračunati veće osnovice doprinosa određene rješenjem istog zavoda od 25.2.1969. jer nije plaćen veći doprinos za produženo osiguranje po tom Rješenju u smislu čl. 5. st . Statuta RFMIORH-a
Kako nije utvrđeno pravo činjenično stanje - DOPRINOS ZA PRODUŽENO OSIGURANJE NIJE PLAĆEN I NE POSTOJI DOKUMENT PRILOŽEN MOLBI ZA MIROVINU PO KOJEM BI MI TAJ STAŽ BIO PRIZNAT - žalitelj je imao pravo na veću mirovinsku osnovicu po Rješenju od 25.2.1969. na osobni dohodak od 2.869, 97 dinara, to je isti na, prijedlog referenta gđa Ljiljane Bosnić zatražio obaovu postupka za utvrđivanje činjeničnog stanja i izdavanje ispravnog Rješenja.
10.5.1995. RFMIORH-a izdaje Rješenje kojim se odbija prijedlog korisnika jer se navodno isti ne čini vjerojatnim. U obrazloženju stoji:
- Prijedlogom za obnovu postupka od 25.10.1994. (pisan vlastoručno u prigustvu pravnika savjetnika) imenovani je zatražio da mu se u mlrovinsku osnovicu uračuna veća osnovica utvrđena Rješenjem KZZSO Banja Luka od 25.2.1969., a o tome da je uplaćivao veće doprinose za produženo osiguranje pružiti će dokaze kada bude imao prilike. ( Ni ovo ne odgovara istini. Korisnik je u zahtjevu naveo da mu je osobni dohodak u 1967. godini koja nije predmet Rješenja bio i veći od onog od 2.869,97 dinara, o čemu sada ne može dati precizne podatke, nego će ih dati po završetku rata, onda kada bude ih mogao dobiti, a sada izjavljuje pod krivičnom i materijalnom odgovornošću - što služba MIORH-a inače uvažava, da je dohodak u 1967. godini bio i veći od onog u 1966.)
SVE SKUPA, navodi u Rješenju, NE ODGOVARAJU ČINJENIČNOM STANJU! Referenti RFMIORH-a Ljiljana Bosnić i Davorin Batinić opetovano izvrću činjenično stanje na štetu korisnika, oglušuju se na njegove žalbe, priložene dokaze i izjave o visini ostvarenog dohotka, nanoseći mu tako štetu. Kako se radi o svjesnom zakidanju prava iz MIO podliježe i krivičnom, a ne samo upravnom postupku.
Korisnik nije uplatio doprinos jer mu je bio i po drugom rješenju velik. Rješenje KZZSO Banja Luka od 25.2.1969. je vjerodostojan dokaz o visini dohotka iz kojeg treba da se izvede mirovinska osnovica.
Dalje se navodi da navodi korisnika nisu vjerojatni, jer je vjerojatnije da je isti uplatio manji, a ne veći doprinos što je i tražio. Kako DOPRINOS UOPĆE NIJE UPLAĆEN i kako nije priložen nikakav dokument o tome, a nije zahtijevano ni priznavanje produženog osiguranja od strane MIO postoji opravdana sumnja da su spomenuti referenti RFMIORH-a koristili svoje znanje i iskustvo, i to pravno, kao pravnici, za kršenje stečenih prava korisnika. Tim sve skupa dobiva karakter krivičnog djela nespojivog s obavljanjem bilo kakvog pravničkog posla.
Zbog takvih rješenja korisnik nije mogao koristiti mirovinu, koja je inače umanjena ne praćenjem dohodaka uposlenih, izložen je nerviranju i nepotrebnom maltretiranju i gubljenju vremena.
Molim da se utvrdi postojeće činjenično stanje i postupi po njemu. Da se stečena i radom zaslužena mirovinska osnovica uvaži i o tom izda pravovaljano rješenje.




UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB U~1911/ 1995-4 .

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE
Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Upravnog suda Dunje Jurić-Knežević kao predsjednice vijeća, Borislava Komadine i Božene Vuksan kao članova vijeća, te sudske savjetnice Fedore Lovričević-Stojanović kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Ante Rilovića iz Zagreba, protiv zaključka tuženog Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, klasa: 140-04-95-01-Z-328012, ur. broj : UP-II-341-99-03/1-95-658, od 10. svibnja 1995. , radi prijedloga za ponavljanje postupka, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 9. listopada:

ŽALBA SE ODBIJA.

OBRAZLOŽENJE:

Osporenim zaključkom tuženoga tijela odbačen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, klasa: 140-04-95-O1-Z-328012, ur. broj: UP-II-341-99-03/1-94-11171, ođ 2. rujna 1994., s obrazloženjem da okolnost na kojoj se temelji prijedlog tužitelja nije učinjena vjerojatnom.
Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako mu rješenjem tuženoga tijela od 2. rujna 1994. nije pravilno obračunata mirovinska osnovica s obzirom na vrijeme njegova produženog osiguranja od 12. rujna 1967. do 31. svibnja 1968. Drži da su kod izračuna mirovinske osnovice pogrešno uzeti podaci iz rješenja bivšeg Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje u Banja Luci od 23. travnja 1969. jer navedeni doprinos za produženo osiguranje prema tome rješenju nije nikad plaćen. Ističe da je njegova plaća u to vrijeme bila puno veća nego što to proizlazi iz osnovice za uplatu doprinosa. Navodi da su vjerodostojni podaci u drugom rješenju koje je izdalo isto tijelo (Komunalni zavod u Banja Luci), i to od 25. veljače 1969.
S obzirom na navedeno tužitelj predlaže Sudu da usvoji njegovu tužbu i poništi osporebni zaključak.
Tuženo je tijelo u odgovoru na tužbu ostalo kod razloga osporenog upravnog akta i predložilo Sudu da tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Iz predmetnoga spisa je razvidno da je tužitelju rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invaliđskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu, ur. broj : IN-652216, od 22. travnja 1994. utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu počevši od 16. rujna 1992. u svoti od 59.51I HRD mjesečno. Tužitelj je protiv spomenutog rješenja izjavio žalbu tvrdeći da mu je mirovinska osnovica pogrešno utvrđena, jer da su netočni novčani podaci za razdoblje od I966. do 1968. godine. Tražio je da se kod izračuna mirovinske osnovice uzme u obzir doprinos određen rješenjem Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje Banja Luka, broj : 05-846/ 1-69 od 25. veljače 1969. , a ne doprinos određen kasnijim rješenjem toga zavoda od 23. travnja 1969.
Obračunskom kontrolom mirovinske osnovice obavljene u povodu žalbe tužitelja bilo je ustanovljeno da je ista pravilno utvrđena na osnovi mjesečnih prosjeka plaća ostvarenih u obračunskom razdoblju od 1966. do 1975., koje razdoblje je za tužitelja bilo najpovoljnije u smislu odredaba članaka 14. i 20. Statuta Zajednice ("Narodne novine", broj 31/83, 47/83 - ispr., 53/85, 14/86 - odluka USH, 23/86, 52I86, 32/89, 48/89, 57/89, 58190, 21 /92 i 116/93 .
Odredbom članka 15. stavak 3. navedenoga Statuta propisano je da se osiguranicima koji su u obračunskom razdoblju za utvrđivanje mirovinske osnovice bili prijavljeni na produženo osiguranje, kao plaća uzima osnovica od koje je za to vrijeme obračunavan i plaćen doprinos za produženo mirovinsko i invalidsko osiguranje.
Kako je tužitelj uplaćivao doprinos za produženo osiguranje prema navedenom rješenju Komunalno,g zavoda od 23. travnja 1969. (prema kojem rješenju je doprinos za 1967. iznosio 262.90 tadašnjih dinara), jer mu je taj iznos bio povoljniji od iznosa određenoga ranijim rješenjem Komunalnog zavoda od 25. veljače 1969. (434,50 tadašnjih dinara), a koja činjenica proizlazi iz žalbenih navoda tužitelja (laž! - primjedba tužitelja), tuženo je tijelo u svome rješenJu od 2. rujna 1994. utvrdilo mirovinsku osnovicu sukladno citiranoj odredbi članka 15. stavka 3. Statuta.
Prijedlogom za ponavljanje postupak od 25. listopada 1994. tužitelj je ponovno zatražio da mu se u mirovinsku osnovicu uračuna doprinos utvrđen spomenutim rješenjem Komunalnog zavoda od 25. veljače 1969., s time da će dokaz da je uplaćivao veći doprinos za produženo osiguranje (prema rješen'u od 25. vel'ače 1969. pružiti kada bude imao prilike. (Laž! Naveo sam da ću kad to okolnosti dopuste podnijeti dokaze da mi je mirovinska osnovica za 1967. godinu bila veća od one za 1966. Primjedba tužitelja.)
Prema odredbi članka 249. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 53191) propisano je da će se postupak okončan rješen'em ili zaključkom protiv kojega nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku obnoviti ako se sazna za nove činjenice ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijeblienim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrebljeni u prijašnjem postupku.
Temeljem članka 254. Zakona o općem upravnom postupku stranka je dužna u prijedlogu za ponavljanje postupka učiniti vjerojatnim okolnosti na kojima temelji prijedlog,
S obzirom da spomenuta rješenja Komunalnog zavoda iz Banja Luke o doprinosima tužiteljima za vrijeme produženog osiguranja prileže predmetnome spisu i da tužitelj uz prijedlog za ponavljanje postupka nije priložio nikakav novi dokaz koji bi mogao dovesti do drugačijeg rješenja, niti je učinio vjerojatnima okolnosti na kojima temelji svoj prijedlog, nije bilo osnove za ponavljanje postupka u konkretnom slučaju.
S obzirom na sve navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, osporenim aktom tuženoga tijela, kojim je u smislu članka 256. stavak 2. odbačen prijedlog za ponavljanje postupka, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima . ("Narodne novine", br. 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 9. listopada 1996.

Zapisničar: Fedora Lovričević-Stojanović, v.r.
Predsjednica vijeća: Dunja Jurić-Knežević, v.r.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Ante Rilović, Zagreb, Gajeva 17/II, 2. Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralna služba u zagrebu, sa spisom.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Administrativni djelatnik suda:

Blaženka Glavaš




UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Broj: Us-4911/1995-4

PREDMET: Upravni spor tužitelja Ante Rilovića iz Zagreba, protiv zaključka tuženog Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, radi prijedloga za ponavljanje postupka

NALOG ZA PLAĆANJE SUDSKE PRISTOJBE

Presudom ovog suda od 09.10.1996. broj gornji odbijena je tužba tužitelja.
Poziva se tužitelj da u smislu članka 5 . , 6. , 34. i 39. Zakona o sudskim pristojbama ("NN", br. 74/95) u roku od 8 dana uplati sudsku pristojbu:

1/ na tužbu (Tar.br. 30. Tarife o sudskim pristojbama) 12,00 KN
2/ na presudu (Tar.br.31. Tarife sudskim pristojbama) 1.000,00 KN
1.012,00 KN

Sudsku pristojbu tužitelj će uplatiti putem Zavoda za platni promet ili pošte u korist prihoda državnog proračuna, na račun: broj : 30102-630-16.
Potvrdu o plaćenoj pristojbi u navedenom roku tužitelj je dužan dostaviti sudu pozivom na broj predmeta spora.
Ako u određenom roku tužitelj ne plati dužnu pristojbu (članak 40. Zakona) sud će u daljnjem roku od 8 dana obavijestiti o neplaćenoj pristojbi nadležnu ispostavu područnog ureda Porezne uprave, koja će naplatiti od tužitelja dužnu pristojbu i 50% od te pristojbe na ime kaznene pristojbe.
Napominje se da su pri uplati sudske pristojbe, temeljem točke II . Naredbe o načinu uplaćivanja prihoda proračuna i izvanproračunskih fondova te prihoda za financiranje drugih javnih potreba ("Narodne novine", br. 94/94), pravne osobe dužne u polje iza brojčane oznake vrste prihoda 5045 upisati matični broj dodjeljen od Državnog zavoda za statistiku (7 znamenaka), a fizičke osobe, građani i strani državljani, jedinstveni matični broj građana odnosno matični broj za stranca (13 znamenaka) .

U Zagrebu, 9. listopada 1996.

NALOG SE DOSTAVLJA:
Ante Rilović, Zagreb,
Gajeva 17/II

Administrativni djelatnik suda:
Blaženka Glavaš




Dr . sci . Ante Rilović, specialist kirurg
mr. sci. gastroenterolog i hepatolog,
umirovljenik - invalid rada,
književnik - član DHK

Predmet: Zaštita zakonitosti. Zahtjev za obnovu postupka zbog izdanog rješenja na osnovu krivog, netačnog, činjeničnog stanja .

13.06.1997.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Putem državnog odvjetništva

Z A G R E B


ŽALBA na presudu UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE br.: Us-4911/1995-4 kojom je isti u vijeću. sastavljenom od sudaca Upravnog suda Dunje-Jurić j Knežević, kao predsjednice vijeća, Borislava Komadine i Božene Vuksan kao članova vijeća, te sudske savjetnice Fedore Lovričević-Stojanović kao zapisničara u upravnom sporu protiv zaključka Republičkog Fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u zagrebu, klasa: 140-04-95-Ol-Ž-328012, ur. broj: UP - II-341-99-03/1-95-658, od 10. svibnja 1995., radi mog prijedloga za ponavljanje postupka, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 9. listopada 1996. prijedloga, odbio moj u tužbu, zahtjev, za obnovu postupka kao neosnovanu jer sam navodno uplaćivao doprinos za produženo osiguranje prema rješenju Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje Banja Luka od 23. travnja 1969. godine., a ne po ranijem rješenju od 25. veljače 1969. godine. U istoj presudi Upravnog suda stoji da sam prijedlogom za ponavljanje postupka od 25. listopada 1944. zatražio da mi se u mirovinsku osnovicu uračuna doprinos utvrđen rješenjem ad 25. veljače 1969. s time da ću dokaz da sam uplaćivao veći doprinos za produženo osiguranje pružiti kada budem imao za to prilike.

NAVEDENE ČINJENICE NA KOJE SE POZIVA UPRAVNI SUD SU NEISTINITE I ISFABRICIRANE 0D SVIH INSTANCI, OD PODRUCNE SLUZBE ZMIOR-a ZAGREBA I CENTRALNE SLUZBE U ZAGREBU DO UPRAVNOG SUDA HRVATSKE U SVRHU OŠTEČENJA OSIGURANIKA, A U KORIST ZMIOR-a. Stoga navodim slijedeće činjenično stanje: NIJEDAN DOPRINOS UTVRĐEN SPOMENUTIM RJEŠENJIMA NISAM UPLATIO, ŠTO SAM PONOVIO U SVIM SVOJIM ZAHTJEVIMA, JER SU MI OBA BILA PREVELIKA. Tražio sam, naime, najmanji mogući doprinos, misleći na minimalni, zagarantirani osobni dohodak, a ne dohodak liječnika specijaliste na odjelu, na osnovu kojega je određen doprinos rješenjem od 23. travnja 1969. Što se tiče tvrdnje da sam naveo da ću dokaz da sam uplaćivao veći doprinos pružiti kada budem imao priliku za to, ni ona NE ODGOVARA ISTINI I STVARNOM ČINJENIČNOM STANJU. Konkretno u spomenutom zahtjevu je izričito navedeno da sam u 1967. godini imao puno veći osobni dohodak od onog u 1966. jer sam ga ostvario kao šef kirurškog i ginekološko-porođajnog odjela Medicinskog centra Drvar, te voditelj polikliničke službe za oba odjela uz stalnu 24-satnu pripravnost i danonoćni rad. 1966. godine sam do 21. ožujka bio liječnik na specijalizaciji, a poslije toga, do 31 . svibnja, liječnik kirurg u kirurškoj službi Opće bolnice u Prištini gdje su mi primanja bila i više nego tri puta manja. TAKO I TA TVRDNJA UPRAVNOG SUDA NE ODGOVORA ISTINI I ISFABRICIRANA JE U NAMJERI DA ME SE OŠTETI, DA ME SE OBESPRAVI, I DA MI SE NE OMOGUCI OSTVARIVANJE PRAVA IZ MIROVINSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA.
SMATRAM DA JE TAKAV POSTUPAK PRAVNIKA U SVE TRI INSTANCE NESPOJIV SA PRAVNOM ETIKOM I OBAVLJANJEM PRAVNIH POSLOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ KOJA PRETENDIRA DA BUDE PRAVNA DRŽAVA.

Molim obnovu postupka radi zaštite zakonit ti, t.j. mojih prava iz invalidskog i mirovinskog osiguranja.

Podnositelj zahtjeva:
v.r. potpis (Ante Rilović)



'
REPUBLIKA HRVATSKA
DRŽAVNO ODVJETNISTVO REPUBLIKE HRVATSKE
Broj : UT-26/97 . Zagreb,11.rujna 1997. MP/ZB

Dr. ANTE RILOVIĆ
ZAGREB Gajeva 17/II
U svezi s Vašim podneskom, kojim inicirate podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv pravomoćne presude Upravnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Us4911/95-4 od 09.listopada 1996, izvješćujemo vas, da smo nakon razmatranja spisa, kao i vaših navoda u podnesku, ustanovili, da u konkretnom slučaju ne postoje zakonsku uvjeti i pretpostavke za našu intervenciju u smislu člana 13 . Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima (NN-53/91}.
Što se pak tiče Vašeg prijedloga za obnovu postupka, državno odvjetništvo nije ovlašteno za takvo pravno sredstvo, nego stranka ako su ispunjeno zakonske pretpostavke za to.

ZAMJENIK DRŽAVNOG ODVJETNIKA
REPUBLIKE HRVATSKE
Mladen Poštenjak




Dr. sci. Ante Rilović,
specialista kirurg,
mr. sci. gastroenterolog i hepatolog,
umirovljenik - invalid rada,
književnik - član DHK

Zagreb, ulica Ljudevita Gaja 17/ I I .

Predmet : Obnova /revizija/ pcastupka zahtijeva se .

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Molim obnovu /revizioju/ postupka u sporu br.: Us-4911/1995-4.
Izvedeni zaključci i doneseno rješenje je rezultat insinuacija, iskrivljenog činjeničnog stanja i zloupotreba, što je nespojivo s pravnim sustavom bilo koje pravne države. Ne ulazim u razloge zbog kojih se sve tako dogodilo, jer isti mogu biti namjerni isto toliko koliko i rezultat površnosti i neudubljivanja u suštinu stvari. Budući sam zakinut u svojim pravima molim da učinjenu nepravdu ispravite kako ne bi bili izvor novih komplikacija.

Vidi priloge. ,

Zagreb, 26. 09. 1997 .

Podnositelj:

Ante Rilović v.r.




Broj : Us-8743 / 1997-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
RJEŠENJE

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Upravnog suda Smiljana Mikuša kao predsjednika vijeća, Fedore Lovričević-Stojanović, Ante Galića, Darka Vlahinje i Zlate Pavlovićkao članova vijeća, te više sudske savjetnice Silvije Sunčane Stubičar kao zapisničara, radi ponavljanja sudskoga postupka u upravnom sporu tužitelja Ante Rilovića iz Zagreba, protiv zaključka tuženog Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnike Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, klasa: 140-04-95-O1-Z-328012, ur.br. : UP-II-341-99-03/1-95-658, od 10. svibnja 1995. , radi ponavljanja upravnog postupka,
u predmetu utvrđivanja mirovinske osnovice, u nejavnoj sjednici vijeca odrzanoj dana 5. travnja 2000.

r i j e š i o j e

Prijedlog za ponavljanje postupka se odbacuje.

Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za ponavljanje sudskog postupka dovršenoga presudom ovoga Suda, broj: Us-4911/1995 od 9. listopada 1996., navodeći da je odluka Suda rezultat površnog i nesavjesnog postupanja.
Sukladno odredbi članka 56. stavka 2. Zakona u upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) Sud će odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je prijedlog podnijela neovlaštena osoba ili da prijedlog nije pravovremen ili da stranka nije učinila bar vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje.
Prema odredbi članka 53. istoga zakona , ponavljanje postupka može se tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je postupak kod Suda dovršen, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u toku postupka, ponavljanje se može tražiti u roku od 30 dana od dana dostave odluke.
Iz podataka predmetnoga spisa, kao i spisa dovršenoga spomenutom presudom broj : Us-4911195 razvidno je, da je rečenu presudu ovoga Suda nadnevka 7. lipnja 1997. primio član obitelji tužitelja (sin) Zvonimir Rilović.
Tužitelj je nadnevka 13. lipnja 1997. putem Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zatražio da Vrhovni sud Republike Hrvatske odluči o njegovoj žalbi na narečenu presudu ovoga Suda. Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelj do 13. lipnja 1997. osobno primio predmetnu presudu ovoga Suda.
Nakon što je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svome dopisu od 11. rujna 1997. izvijestilo tužitelja da u ovom slučaju ne postoje zakonski uvjeti i pretpostavke za intervenciju Državnog odvjetništva u smislu članka 13. ZUS-a, tužitelj se nadnevka 26. rujna 1997. obratio Upravnome sudu Republike Hrvatske kojim je zatražio ponavljanje sudskog postupka protiv presude i s razlozima koji se naprijed navode. Analizom svih podatka predmetnoga spisa nedvojbeno je da prijedlog nije pravovremen kao i da tužitelj nije učinio barem vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje sudskog postupka (članak 52. stavak 1. točka 1. do 6. Zakona o upravnim sporovima) .

Slijedom navedena valjalo je temeljem članka 56. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima prijedlog tužitelja odbaciti, stoga je riješeno kao u izreci.

U zagrebu, 5. travnja 2000.
Zapisničar: Silvija Sunčana Stubičar, v.r.

Predsjednik vijeća:
Smiljan Mikuš, v.r.


RJEŠENJE SE DOSTAVLJA:

l. Ante Rilović, Zagreb, Ljudevita Gaja 17/II.
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb,


Za točnost otpravka ovlašteni službenik:
Blaženka Glavaš


Back to top