REPUBLIČKI FOND MIORH-a - UPRAVNI SUD RH

REPUBLIČKI FOND MIORH-a, UPRAVNI SUD RH
REPUBLIČKI FOND MIORH - a.
Upravni spor.


REPUBLIČKI FOND MIROVINSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
RADNIKA HRVATSKE
CENTRALNA SLUŽBA U ZAGREBU
Mihanovićeva 3 - p.p. 965 - Tel: centrala 453-500 - Telex 21317 Zg Telefax 041-432-251

KLASA: ......140-04/94-01/Ž - 328012

UR: BR.: ...UPII341-99-0.3/1-94-1171
DATUM: 2. rujna 1994.

Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralna služba u Zagrebu u predmetu žalbe ANTE RILOVIĆ iz Zagreba protiv rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu broj: IN-652216 od 22.4.1994. donosi na temelju članka 17. stavka 1. točke 6. i članka 43. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 58/90 i 21/92) donosi sljedeće

R J E Š E N J E

Žalba se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Navedenim rješenjem osiguraniku Anti Rilović rođ. 7.3.1933. kod kojega je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog povrede na radu određena je počevši od 16.9.1992. invalidska mirovina u svoti od 58.511 HRD mjesečno.
Od 1.10.1992. do 31.10.1992. u svoti 70.857 HRD mjesečno.
Od 1.11.1992. do 30.11.1992. u svoti 78.651 HRD mjesečno.
Od 1.12.1992. do 31.12.1992. u svoti 96.741 HRD mjesečno.
Od 1.1.1993. do 31. l.1993. u svoti 134.272 HRD mjesečno.
Od 1.2.1993. do 29.2.1993. u svoti 169.317 HRD mjesečno.
Od 1.3.1993. do 31.3.1993. u svoti 207.751 HRD mj esečno.
Od 1.4.1993. do 30.4.1993. u svoti 299.786 HRD mjesečno.
Od 1.5.1993. do 31.5.1993. u svoti 383.126 HRD mjesečno.
Od 1.6.1993. do 30.6.1993. u svoti 527.948 HRD mjesečno.
Od 1.7.1993. do 31.7. 1993. u svoti 701.1 14 HRD mjesečno.
Od 1.8.1993. do 30.9.1993. u svoti 939.493 HRD mjesečno.
Od l.10.1993. do 3 l.10.1993. u svoti 1.224.986 HRD mjesečno.
Od 1.11.1993. do 30.11.1993. u svoti 1.273.986 HRD mjesečno.
Od 1.12.1993. dalje u svoti 1.286.728 HRD mjesečno.

Isplata mirovine pripada osiguraniku počevši od 16.9.1992. prvoga slijedećeg dana nakon dana do kojeg je osiguranik ostvario osobni dohodak odnosno naknadu osobnog dohotka uz obračun već isplaćenih iznosa mirovine određenih privremenim rješenjem Područne službe Zagreb br. IN-652216 od 19.3.1993.

Protiv spomenutog rješenja žalitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj navodi da mu je mirovinska osnovica pogrešno utvrđena, jer su netočni novčani podaci za vrijeme od 1966. g. do 1968.g. pa traži da se uzmu u obzir podaci navedeni u Rješenju KZZSO Banja Luka od 25.2.1969. koje prilaže uz žalbu. Ističe da su raniji podaci bili prikazani u manjem iznosu radi toga što su izdani na njegov osobni zahtjev, jer mu je bio preveliki iznos za uplatu doprinosa.
Napominje da nije primio prilog rješenju od 22.4.1944. pa nema uvida u obračun mirovinske osnovice.
Traži da mu se mirovina poveća za staž osiguranja navršen u Austriji. U svezi s navedenim razlozima predlaže da se pobijano rješenje poništi i udovolji navodima u žalbi.

Žalba nije osnovana.

Nakon pregleda cijelog predmeta ustanovljeno je da je pobijanim rješenjem žalitelju pravilno određena invalidska mirovina počevši od 16.9.1992. u iznosu od 58.511 HRD mjesečno na osnovi ukupnog mirovinskog staža od 33 godine, 8 mjeseci i 5 dana, te nove mirovinske osnovice u svoti od 17.077,19 HRD, po službenoj dužnosti.

Naime, kontrolom obračuna mirovinske osnovice, izvršene u povodu žalbe, ustanovljeno je, da je ista pra-vilno utvrđena u svoti od 17.077,19 HRD na osnovi mjesečnih prosjeka osobnih dohodaka ostvarenih u obračunskom razdoblju, od 1966. do 1975., što je za žalitelja najpovoljnije, a u smislu čl. 14. i 20. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske.
S obzirom da je invalidnost u žalitelja prouzročena povredom na radu, to mu je pravilno određena invalidska mirovina u visini 85% od mirovinske osnovice u smislu čl. 53. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske i ista iznosi 58.511 HRD, a nakon povećanja u skladu sa Odlukama o povećanju mirovina, iznosi na dan 31.12.1993. ukupno 1.286.728 HRD mjesečno.

Kod kontrole obračuna mirovinske osnovice također je ustanovljeno, da je žalitelju u prosječni mjesečni osobni dohodak za utvrđivanje mirovinske osnovice pravilno uračunata osnovica osiguranja na koju je žalitelj bio osiguran za vrijeme produženog osiguranja od 12.9.1967. do 31.5.1968. a u skladu sa odredbom čl. 14. st. 2. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, i to prema podacima i dokazima koji priležu spisu tj. rješenju bivšeg KZZSO Banja Luka br.: 05-846/I-69 od 23.4.1969.
Naime, prema ovom rješenju doprinos za plaćanje produženog osiguranja, za 1967.g. iznosi 262,90 din, a za 1968.g. iznosi 287,30 din. (odnosno žaliteljev prosječni mjesečni i osobni dohodak u 1966.g. iznosio je 1.709,48 din) i isti, su uračunati u, mirovinsku osnovicu.

Prema čl. 15. stavak 3. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, osiguranicima koji su u obračunskom razdoblju za utvrđivanje mirovinske osnovice bili prijavljeni na produženo osiguranje, kao osobni dohodak uzima se osnovica od koje je za to vrijeme obračunavan i plaćen doprinos za produženo mirovinsko i invalidsko osiguranje.
Budući da je žalitelj uplaćivao doprinos za produženo osiguranje po rješenju KZZSO Banja Luka od 23.4.1969. prema njegovim vlastitim navodima u žalbi, to mu se u mirovinsku osnovicu ne mogu uračunati veće osnovice doprinosa određene rješenjem istog Zavoda od 25.2.1969.g. jer nije plaćen doprinos (veći) za produženo osiguranje po tom rješenju u smišlu čl. 15. st. 3. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske.
U svezi sa ostalim navodima u žalbi, žalitelj se već obratio posebnim zahtjevom prvostupanjskom organu za vrijeme provedena na radu u Republici Austriji, i po istom se vodi postupak, a od istog organa treba zatražiti Prilog rješenju o obračunu mirovinske osnovice za koji tvrdi da nije primio uz pobijano rješenje. Na temelju navedenih razloga valjalo je žalbu kao neosnovanu odbiti.

U smislu članka 163. stavak 6. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", br. 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91 ), protiv ovoga rješenja može se podnijeti tužba Upravnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Tužba se podnosi u roku od 30 dana nakon primitka rješenja, i to neposredno spomenutom sudu. Tužbu treba podnijeti u dva primjerka i uz nju priložiti dva prijepisa rješenja protiv kojega se tužba podnosi. Ostale priloge uz tužbu treba također podnijeti u dva primjerka (prijepisa).

REFERENT:
Ljiljana Bosnić, v.r.

PREMA OVLAŠTENJU DIREKTORA FONDA
NAČELNIK ODJELA RJEŠAVANJA O
PRAVIMA U DRUGOM STUPNJU:
Davorin Batinić, v.r.

RJEŠENJE SE DOSTAVLJA:
1. Ante Rilović, Ljudevita Gaja 17/II, 41000 Zagreb
2. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske,
Područnoj službi u Zagrebu, radi znanja.


Za točnost prijepisa jamči:
Biljana Borovec


Primjedba: NIJEDAN DOPRINOS ZA tzv. "PRODUŽ
ENO OSIGURANJE" NIJE UPLAĆEN. Navodi u rješenju su netočni.




REPUBLIČKI FOND MIROVINSKOG
I INVALIDSKOG OSIGURANJA
RADNIKA HRVATSKE
CENTRALNA SLUŽBA U ZAGREBU

Mihanovićeva 3 - p.p. 965 - Tel.: centrala 495-500
Telex 21317 ZG - Telefax 01-431-251

KLASA: ..... 140-04-95-01 - Ž-328012

UR. BR.: .....UP-II-341-99.-03/1-95-658

DATUM: 10.5.1995.

Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatke, Centralna služba u Zagrebu po prijedlogu za obnovu postupka Rilović Ante iz Zagreba donosi na temelju članka 17. stavka l. točke 6. i članka 43 Statuta Republičkog fonda mirovinskokg i invalidskog osiguranja randika Hrvatke (Narodne novine br. 58/90 i i 116/93) te članka 255. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 53/91 9/92) sljedeći

Z A K L J U Č A K

Odbacuje se prijedlog Rilović Ante rođ. 7.3.1933. iz Zagreba za obnovu postupka okončanog rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske Centralne službe u Zagrebu Klasa: 140-04-95-Ol-Ž-328012 ur. broj: UP-II-341 -99-03/1-94-11171 od 2. rujna 1994. jer okolnost na kojoj se temelji nije učinjena vjerojatnom.

O b r a z l o ž e n j e

Predlagatelj Ante Rilović rođ. 7.3.1933. iz Zagreba podnio je dana 25.10.1994. prijedlog za obnovu postupka koji je okončan rješenjem ove Centralne službe, broj gornji od 2. rujna 1994. a kojim je pobijana žalba imenovanog uložena protiv rješenja Područne službe u Zagrebu br. IN-652216 od 22.4.1994.
Naime ovim je prvostupanjskim rješenjem predlagatelju određena počevši od 16.9.1992. invalidska mirovina u svoti od 58.511 HRD mj. koja nakon svih povećanja na dan 1.12.1993. iznosi ukupno 1.286,728 HRD mjesečno.
Kod utvrđivanja mirovinske osnovice predlagatelju je uračunata osnovica osiguranja na koju je bio osiguran za vrijeme produženog osiguranja od 12.9.1967. do 31.5.1968. u skladu s odredbom čl. 14. st. 2. Statuta RFMIORH i to prema rješenju bivšeg KZZSO Banja Luka br. 05-846/I-69 od 23.4.1969. i po kojem je rješenju uplaćen doprinos za produženo mirovinsko i invalidsko osiguranje.
Prijedlogom za obnovu postupka od 25.10.1994. imenovani je zatražio da mu se u mirovinsku osnovicu uračuna veća osnovica utvrđena rješenjem KZZSO Banja Luka od 25.2. 1969. a o tome da je uplaćivao veće doprinose za produženo osiguranje pružit će dokaze kada bude imao prilike.
Prema propisu čl. 249 st. 1. toč 1. Zakona o općem upravnom postupku (skraćeno: ZUP) postupak okončan rješenjem protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva u upravnom postupku i obnovit će se ako se sazna za nove činjenice ili se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim i upotrebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrebljeni priješnjem postupku.
Prema propisu čl. 254 ZUP-a stranka je dužna u prijedlogu za obnovu postupka učiniti vjerojatnima okolnosti na kojima temelji prijedlog. Odredbom čl. 256 st. ZUP-a propisano je da je organ koji je nadležan za rješavanje o prijedlogu za obnovu postupka dužan ispitati da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od ovlaštene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog tmelji učinjena vjerojatnom.
Budući da je nedvojbeno da prijedlogom od 25.10.1994. nije učinjena vjerojatnom okolnost na kojoj predlagatelj zasniva ovoj prijedlog za obnovu postupka, jer je rješenje bivšeg KZZSO Banja Luka od 25.2.1969. bilo priloženo u ranijem postupku i ocijenjeno od prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela a nisu pruženi novi dokazi to je zbog neispunjenja uvjeta iz naprijed cit. odredaba čl. 254. ZUP-a a u svezi sa čl. 249
st 1. toč. 1. ZUP-a valjalo zakl jučkom odlučiti prijedlog u smislu čl. 256. st. 2. ZUP-a.
U smislu članka 259. Zakona o općem upravnom postupku protiv ovog zaključka može se podnijeti tužba Upravnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Tužba se podnosi u roku od 30 dana nakon primitka zaključka i to neposredno spomenutom sudu. Tužbu treba podnijeti u dva primjerka i uz nju priložiti dva prijepisa zaključka protiv
kojega se tužba podnosi. Ostale priloge uz tužbu treba također podnijeti u dva primjerka (prijepisa).

Referent Ljiljana Bosnić, v.r

PREMA OVLAŠTENJU DIREKTORA FONDA
NAČELNIK ODJELA RJEŠAVANJA
0 PRAVIMA U DRUGOM STUPNJU
Davorin Batinić

Rješenje se dostavlja

1. Ante Rilović, Gajeva 17/II 41000 Zagreb
2. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja
radnika Hrvatske, Područnoj službi u Zagrebu radi znanja.
h
Točnost prijepisa jamči
B. Kudec


PRIMJEDBA: INSINUACIJE! Krivo je interpretirana moja žalba. Nisam naveo da sam uplatio veći doprinos koji predstavlja stvarnu mirovinsku osnovicu za 1966. godinu i da ću podnijeti dokaze za to kad to bude moguće, već sam naveo da mi je mirovinska osnovica za 1967. godinu bila veća od one u 1966., te da ču za nju dostaviti iste. Naveo sam i to da nijedan doprinos nisam uplatio i da zbog toga imam pravo na obračun stvarne osnovice utemeljenu na primanjima za obavljeni rad i uplaćenom doprinosu za mirovinsko i invalidsko osiguranje.




UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Trg Nikole Šubića Zrinskog 3
41000 - ZAGREB

Zagreb, 13.6.1995.

Tužitelj: Dr. sc. Ante Rilović, Zagreb, Gajeva 17/II

Tuženik:
REPUBLIČKI FOND MIROVINSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA RADNIKA HRVATSKE, Centralna služba u zagrebu, Zagreb, Mihanovićeva 3.


T U Ž B A

Radi poništenja zaključka od 10. svibnja 1995 godine
ur. br. UP-II-341-99-03/1-95-658
klasa: 140-04-95-01-Ž-328012 3 x

Zaključkom tuženika od 10. svibnja 1995. godine ur. br. UP-II-341-99-03/1-95-658, klasa 140-04-95-01-Ž-328012 odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika ur. broj UP-II-341-99-03/1-94-11171, klasa 140-04-95-01-Ž-328012 od 2.9.1994., jer da okolnost na kojoj se temelji prijedlog nije učinjena vjerojatnom.
Dokaz: Fotokopija zaključka od 10. svibnja 1995. godine.

Stajalište tuženika nije osnovano niti zakonito. U svom obrazloženju tuženik navodi: "Prijedlogom za obnovu postupka od 25.10.1994., imenovani je zatražio da mu se u mirovinsku osnovicu uračuna veća osnovica utvrđena rješenjem KZZSO Banja Luka od 25.2.1969., a o tome da je uplaćivao veće doprinose za produženo osiguranje pružiti će dokaze kada bude imao prilike. " Tuženik i ovaj put izvrće činjenično stanje na štetu korisnika mirovine. Isto čini i rješenjem od 2.9.1994. - znači opetovano u svoju korist, a na štetu korisnika. - navodeći da je mirovinska osnovica pravilno obračunata na osnovu osiguranja na koju je žalitelj bio osiguran za vrijeme produženog osiguranja od 12.9.1967. do 31.5.1968., a u skladu s odredbom člana 14. st. 2 Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, i to prema podacima i dokazima koji priležu spisu, t.j. rješenju bivšeg KZZSO Banja Luka br.: 05-846/I-69 od 23.4.1969. Tuženik je i ovaj put izvrnuo činjenično stanje na štetu osiguranika. Navedeni doprinos za produženo osiguranje nije nikada plaćen iako je na izričit zahtjev osiguranika smanjena osnovica za uplatu doprinosa na najmanju moguću mjeru, manje nego što je bio njegov dohodak i dohodak liječnika specijaliste na odjelu. Kako je tužitelju i to bilo previše za uplatu nije to platio i ne postoje nikakvi dokazi koji priležu spisu o njegovoj uplati. "Uplata doprinosa" poslužila je tuženiku da izvrtanjem činjeničnog stanja namjerno ošteti osiguranika. Namjerno zato što je to opetovano, a prvotno rješenje je izdano priznavanjem nepotrebnog mu i neuplaćenog radnog staža kako bi mu se moglo izdati rješenje o umanjenoj mirovini. (Krivični postupak.) Za priznavanje mirovinske osnovice osiguranik ima staž veći od potrebnoga i u 1967. i u 1968. godini.
Tužitelj ponavlja svoju tvrdnju, koju daje pod materijalnom i krivičnom odgovornošću, da mu je osobni dohodak iz kojeg se izvodi osnovica za 1967. godinu bio veći od osobnog dohotka u 1966., jer je do 22. ožujka 1966. bio liječnik na specijalizaciji, a od 22. ožujka 1966. do 31. svibnja 1966. godine liječnik specijalista na odjelu Opće bolnice u Prištini. Od 1. lipnja 1966. tužitelj je bio šef kirurškog i ginekološkog odjela i voditelj polikliničke ambulantne ginekološke i kirurške službe.
Tvrdnja tuženika da je mirovinska osnovica pravilno obračunata je netočna. Dokazi u prilogu.

Prema čl. 15. st. 3. Statuta tuženika kao osobni dohodak uzima se osnovica za koju je na to vrijeme obračunavan i plaćan doprinos za produženo mirovinsko-invalidsko osiguranje. Tuženik nema i ne može imati dokaza za doprinos uplaćen niti je takav dokaz priložen molbi za mirovinu po kojoj bi ta osnovica bila priznata. Što se tiče kasnijeg priloga dokaza o većoj mirovinskoj osnovici u 1967. godini od one u 1966. tužitelj je naveo da će istu moći dostaviti tek nakon uspostavljanja mira kada će isti moći i dobiti. Tuženik je ovaj navod iskoristio za izvrtanje činjeničnog stanja i naveo da je tužitelj rekao odnosno naveo da će kad mu se za to ukaže prilika dostaviti dokaz o uplaćivanju većeg doprinosa i izveo zaključak da to nije vjerojatno. (Opetovano iskrivljavanje činjeničnog stanja na štetu korisnika mirovine.)

Činjenica je međutim da korisnik mirovine nije uplatio doprinos jer mu je bio i po drugom rješenju prevelik, a ni sad ga revaloriziranog nije voljan uplatiti jer mu nije potreban ni za radni staž, ni za visinu mirovinske osnovice. Iz toga proizlazi da je rješenje KZZSO Banja Luka od 25. veljače 1969. godine (u prilogu) vjerodostojan dokaz o visini osobnog dohotka i taj osobni dohodak treba biti osnova za izračunavanje mirovinske osnovice kako je to navedeno i u spomenutom rješenju. Da je prvotno rješenje stvarno dokazuje i izdavanje drugog rješenja o umanjenoj mirovinskoj osnovici, izdano na izričit zahtjev osiguranika, pod istim brojem.

Iz navedenih razloga predlažemo da se povodom ove tužbe pobijeni zaključak poništi i prijedlog postupka za obnovu postupka usvoji.

Dr. sci. Ante Rilović



Prilog za bolje razumijevanje tužbe:

Korisnik mirovine dr. sci. Ante Rilović krivo je podnio novčani podatak - Rješenje o produženom osiguranju Komunačnog Zavoda za socijalno osiguranje Banja Luka br. 05-846/1-69 od 23.4.1969. izdano na zahtjev korisnika mirovine dr. sci. Ante Rilović da mu se mirovinska osnovica svede na najmanju moguću mjeru - osnovnu plaću liječnika na odjelu. (U prilogu.)

Pravi novčani podatak je vidljiv iz Rješenja istog Zavoda isti broj od 25.2.1969. godine, koji korisnik mirovine podnosi u žalbenom postupku svjestan učinjene greške.

U žalbenom postupku korisnik mirovine izjavljuje pod materijalnom i krivičnom odgovornošću da mu je osobni dohodak iz kojeg se izvodi mirovinska osnovica u 1967. godini bio i veći od onog u 1966. (Do 21.3.1966. korisnik je bio liječnik na specijalizaciji, od 23.3.1966. do 31.5.1966. liječnik specijalista na odjelu Opće bolnice u Prištini, a od 1.6.1966. šef kirurškog i ginekološkog odjela i voditelj polikliničke ambulantne ginekološke i kirurške službe. )

Rješenjem Republičkog fonda MIORH-a centralne službe u Zagrebu od 2.9.1994. žalba se odbija s obrazloženjem da nije osnovana i to iz slijedećih razloga:
- navodno je mirovinska osnovica pravilno obračunata. Žalitelj je navodno na nju bio osiguran za vrijeme produženog osiguranja od 12.9.1967. do 31.5.1968., a u skladu s odredbom čl. 14. st. 2 Statuta Republičkog fonda MIORH-a i to prema dokazima koji priležu spisu, t.j. rješenja bivšeg KZZSO Banja Luka br.: 05-846/1-69 od 23.4.1969. (U prilogu.) Iz toga je izveden žaliteljev osobni dohodak u iznosu od 1709,48 dinara koji je poslužio kao osnovica za izračunavanje mirovinske osnovice.
- Prema članu 15. St. 3 Statuta RFMIORH-a kao osobni dohodak uzima se osnovica od koje je za to vrijeme obračunavan i plaćen doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje. U Rješenju stoji: Budući da je žalitelj uplaćivao doprinos za produženo osiguranje po rješenju KZZSO Banja Luka od 23.4.1969., prema njegovim vlastitim navodima u žalbi (što nije istina - neka prilože žalbu), to mu se u mirovinsku osnovicu ne mogu uračunati veće osnovice doprinosa određene rješenjem istog zavoda od 25.2.1969. jer nije plaćen veći doprinos za produženo osiguranje po tom Rješenju u smislu čl. 5. st . Statuta RFMIORH-a
Kako nije utvrđeno pravo činjenično stanje - DOPRINOS ZA PRODUŽENO OSIGURANJE NIJE PLAĆEN I NE POSTOJI DOKUMENT PRILOŽEN MOLBI ZA MIROVINU PO KOJEM BI MI TAJ STAŽ BIO PRIZNAT - žalitelj je imao pravo na veću mirovinsku osnovicu po Rješenju od 25.2.1969. na osobni dohodak od 2.869, 97 dinara, to je isti na, prijedlog referenta gđa Ljiljane Bosnić zatražio obaovu postupka za utvrđivanje činjeničnog stanja i izdavanje ispravnog Rješenja.
10.5.1995. RFMIORH-a izdaje Rješenje kojim se odbija prijedlog korisnika jer se navodno isti ne čini vjerojatnim. U obrazloženju stoji:
- Prijedlogom za obnovu postupka od 25.10.1994. (pisan vlastoručno u prigustvu pravnika savjetnika) imenovani je zatražio da mu se u mlrovinsku osnovicu uračuna veća osnovica utvrđena Rješenjem KZZSO Banja Luka od 25.2.1969., a o tome da je uplaćivao veće doprinose za produženo osiguranje pružiti će dokaze kada bude imao prilike. ( Ni ovo ne odgovara istini. Korisnik je u zahtjevu naveo da mu je osobni dohodak u 1967. godini koja nije predmet Rješenja bio i veći od onog od 2.869,97 dinara, o čemu sada ne može dati precizne podatke, nego će ih dati po završetku rata, onda kada bude ih mogao dobiti, a sada izjavljuje pod krivičnom i materijalnom odgovornošću - što služba MIORH-a inače uvažava, da je dohodak u 1967. godini bio i veći od onog u 1966.)
SVE SKUPA, navodi u Rješenju, NE ODGOVARAJU ČINJENIČNOM STANJU! Referenti RFMIORH-a Ljiljana Bosnić i Davorin Batinić opetovano izvrću činjenično stanje na štetu korisnika, oglušuju se na njegove žalbe, priložene dokaze i izjave o visini ostvarenog dohotka, nanoseći mu tako štetu. Kako se radi o svjesnom zakidanju prava iz MIO podliježe i krivičnom, a ne samo upravnom postupku.
Korisnik nije uplatio doprinos jer mu je bio i po drugom rješenju velik. Rješenje KZZSO Banja Luka od 25.2.1969. je vjerodostojan dokaz o visini dohotka iz kojeg treba da se izvede mirovinska osnovica.
Dalje se navodi da navodi korisnika nisu vjerojatni, jer je vjerojatnije da je isti uplatio manji, a ne veći doprinos što je i tražio. Kako DOPRINOS UOPĆE NIJE UPLAĆEN i kako nije priložen nikakav dokument o tome, a nije zahtijevano ni priznavanje produženog osiguranja od strane MIO postoji opravdana sumnja da su spomenuti referenti RFMIORH-a koristili svoje znanje i iskustvo, i to pravno, kao pravnici, za kršenje stečenih prava korisnika. Tim sve skupa dobiva karakter krivičnog djela nespojivog s obavljanjem bilo kakvog pravničkog posla.
Zbog takvih rješenja korisnik nije mogao koristiti mirovinu, koja je inače umanjena ne praćenjem dohodaka uposlenih, izložen je nerviranju i nepotrebnom maltretiranju i gubljenju vremena.
Molim da se utvrdi postojeće činjenično stanje i postupi po njemu. Da se stečena i radom zaslužena mirovinska osnovica uvaži i o tom izda pravovaljano rješenje.




UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB U~1911/ 1995-4 .

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE
Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Upravnog suda Dunje Jurić-Knežević kao predsjednice vijeća, Borislava Komadine i Božene Vuksan kao članova vijeća, te sudske savjetnice Fedore Lovričević-Stojanović kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Ante Rilovića iz Zagreba, protiv zaključka tuženog Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, klasa: 140-04-95-01-Z-328012, ur. broj : UP-II-341-99-03/1-95-658, od 10. svibnja 1995. , radi prijedloga za ponavljanje postupka, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 9. listopada:

ŽALBA SE ODBIJA.

OBRAZLOŽENJE:

Osporenim zaključkom tuženoga tijela odbačen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, klasa: 140-04-95-O1-Z-328012, ur. broj: UP-II-341-99-03/1-94-11171, ođ 2. rujna 1994., s obrazloženjem da okolnost na kojoj se temelji prijedlog tužitelja nije učinjena vjerojatnom.
Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako mu rješenjem tuženoga tijela od 2. rujna 1994. nije pravilno obračunata mirovinska osnovica s obzirom na vrijeme njegova produženog osiguranja od 12. rujna 1967. do 31. svibnja 1968. Drži da su kod izračuna mirovinske osnovice pogrešno uzeti podaci iz rješenja bivšeg Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje u Banja Luci od 23. travnja 1969. jer navedeni doprinos za produženo osiguranje prema tome rješenju nije nikad plaćen. Ističe da je njegova plaća u to vrijeme bila puno veća nego što to proizlazi iz osnovice za uplatu doprinosa. Navodi da su vjerodostojni podaci u drugom rješenju koje je izdalo isto tijelo (Komunalni zavod u Banja Luci), i to od 25. veljače 1969.
S obzirom na navedeno tužitelj predlaže Sudu da usvoji njegovu tužbu i poništi osporebni zaključak.
Tuženo je tijelo u odgovoru na tužbu ostalo kod razloga osporenog upravnog akta i predložilo Sudu da tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Iz predmetnoga spisa je razvidno da je tužitelju rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invaliđskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu, ur. broj : IN-652216, od 22. travnja 1994. utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu počevši od 16. rujna 1992. u svoti od 59.51I HRD mjesečno. Tužitelj je protiv spomenutog rješenja izjavio žalbu tvrdeći da mu je mirovinska osnovica pogrešno utvrđena, jer da su netočni novčani podaci za razdoblje od I966. do 1968. godine. Tražio je da se kod izračuna mirovinske osnovice uzme u obzir doprinos određen rješenjem Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje Banja Luka, broj : 05-846/ 1-69 od 25. veljače 1969. , a ne doprinos određen kasnijim rješenjem toga zavoda od 23. travnja 1969.
Obračunskom kontrolom mirovinske osnovice obavljene u povodu žalbe tužitelja bilo je ustanovljeno da je ista pravilno utvrđena na osnovi mjesečnih prosjeka plaća ostvarenih u obračunskom razdoblju od 1966. do 1975., koje razdoblje je za tužitelja bilo najpovoljnije u smislu odredaba članaka 14. i 20. Statuta Zajednice ("Narodne novine", broj 31/83, 47/83 - ispr., 53/85, 14/86 - odluka USH, 23/86, 52I86, 32/89, 48/89, 57/89, 58190, 21 /92 i 116/93 .
Odredbom članka 15. stavak 3. navedenoga Statuta propisano je da se osiguranicima koji su u obračunskom razdoblju za utvrđivanje mirovinske osnovice bili prijavljeni na produženo osiguranje, kao plaća uzima osnovica od koje je za to vrijeme obračunavan i plaćen doprinos za produženo mirovinsko i invalidsko osiguranje.
Kako je tužitelj uplaćivao doprinos za produženo osiguranje prema navedenom rješenju Komunalno,g zavoda od 23. travnja 1969. (prema kojem rješenju je doprinos za 1967. iznosio 262.90 tadašnjih dinara), jer mu je taj iznos bio povoljniji od iznosa određenoga ranijim rješenjem Komunalnog zavoda od 25. veljače 1969. (434,50 tadašnjih dinara), a koja činjenica proizlazi iz žalbenih navoda tužitelja (laž! - primjedba tužitelja), tuženo je tijelo u svome rješenJu od 2. rujna 1994. utvrdilo mirovinsku osnovicu sukladno citiranoj odredbi članka 15. stavka 3. Statuta.
Prijedlogom za ponavljanje postupak od 25. listopada 1994. tužitelj je ponovno zatražio da mu se u mirovinsku osnovicu uračuna doprinos utvrđen spomenutim rješenjem Komunalnog zavoda od 25. veljače 1969., s time da će dokaz da je uplaćivao veći doprinos za produženo osiguranje (prema rješen'u od 25. vel'ače 1969. pružiti kada bude imao prilike. (Laž! Naveo sam da ću kad to okolnosti dopuste podnijeti dokaze da mi je mirovinska osnovica za 1967. godinu bila veća od one za 1966. Primjedba tužitelja.)
Prema odredbi članka 249. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 53191) propisano je da će se postupak okončan rješen'em ili zaključkom protiv kojega nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku obnoviti ako se sazna za nove činjenice ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijeblienim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrebljeni u prijašnjem postupku.
Temeljem članka 254. Zakona o općem upravnom postupku stranka je dužna u prijedlogu za ponavljanje postupka učiniti vjerojatnim okolnosti na kojima temelji prijedlog,
S obzirom da spomenuta rješenja Komunalnog zavoda iz Banja Luke o doprinosima tužiteljima za vrijeme produženog osiguranja prileže predmetnome spisu i da tužitelj uz prijedlog za ponavljanje postupka nije priložio nikakav novi dokaz koji bi mogao dovesti do drugačijeg rješenja, niti je učinio vjerojatnima okolnosti na kojima temelji svoj prijedlog, nije bilo osnove za ponavljanje postupka u konkretnom slučaju.
S obzirom na sve navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, osporenim aktom tuženoga tijela, kojim je u smislu članka 256. stavak 2. odbačen prijedlog za ponavljanje postupka, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima . ("Narodne novine", br. 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 9. listopada 1996.

Zapisničar: Fedora Lovričević-Stojanović, v.r.
Predsjednica vijeća: Dunja Jurić-Knežević, v.r.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Ante Rilović, Zagreb, Gajeva 17/II, 2. Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralna služba u zagrebu, sa spisom.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Administrativni djelatnik suda:

Blaženka Glavaš




UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Broj: Us-4911/1995-4

PREDMET: Upravni spor tužitelja Ante Rilovića iz Zagreba, protiv zaključka tuženog Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, radi prijedloga za ponavljanje postupka

NALOG ZA PLAĆANJE SUDSKE PRISTOJBE

Presudom ovog suda od 09.10.1996. broj gornji odbijena je tužba tužitelja.
Poziva se tužitelj da u smislu članka 5 . , 6. , 34. i 39. Zakona o sudskim pristojbama ("NN", br. 74/95) u roku od 8 dana uplati sudsku pristojbu:

1/ na tužbu (Tar.br. 30. Tarife o sudskim pristojbama) 12,00 KN
2/ na presudu (Tar.br.31. Tarife sudskim pristojbama) 1.000,00 KN
1.012,00 KN

Sudsku pristojbu tužitelj će uplatiti putem Zavoda za platni promet ili pošte u korist prihoda državnog proračuna, na račun: broj : 30102-630-16.
Potvrdu o plaćenoj pristojbi u navedenom roku tužitelj je dužan dostaviti sudu pozivom na broj predmeta spora.
Ako u određenom roku tužitelj ne plati dužnu pristojbu (članak 40. Zakona) sud će u daljnjem roku od 8 dana obavijestiti o neplaćenoj pristojbi nadležnu ispostavu područnog ureda Porezne uprave, koja će naplatiti od tužitelja dužnu pristojbu i 50% od te pristojbe na ime kaznene pristojbe.
Napominje se da su pri uplati sudske pristojbe, temeljem točke II . Naredbe o načinu uplaćivanja prihoda proračuna i izvanproračunskih fondova te prihoda za financiranje drugih javnih potreba ("Narodne novine", br. 94/94), pravne osobe dužne u polje iza brojčane oznake vrste prihoda 5045 upisati matični broj dodjeljen od Državnog zavoda za statistiku (7 znamenaka), a fizičke osobe, građani i strani državljani, jedinstveni matični broj građana odnosno matični broj za stranca (13 znamenaka) .

U Zagrebu, 9. listopada 1996.

NALOG SE DOSTAVLJA:
Ante Rilović, Zagreb,
Gajeva 17/II

Administrativni djelatnik suda:
Blaženka Glavaš




Dr . sci . Ante Rilović, specialist kirurg
mr. sci. gastroenterolog i hepatolog,
umirovljenik - invalid rada,
književnik - član DHK

Predmet: Zaštita zakonitosti. Zahtjev za obnovu postupka zbog izdanog rješenja na osnovu krivog, netačnog, činjeničnog stanja .

13.06.1997.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Putem državnog odvjetništva

Z A G R E B


ŽALBA na presudu UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE br.: Us-4911/1995-4 kojom je isti u vijeću. sastavljenom od sudaca Upravnog suda Dunje-Jurić j Knežević, kao predsjednice vijeća, Borislava Komadine i Božene Vuksan kao članova vijeća, te sudske savjetnice Fedore Lovričević-Stojanović kao zapisničara u upravnom sporu protiv zaključka Republičkog Fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u zagrebu, klasa: 140-04-95-Ol-Ž-328012, ur. broj: UP - II-341-99-03/1-95-658, od 10. svibnja 1995., radi mog prijedloga za ponavljanje postupka, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 9. listopada 1996. prijedloga, odbio moj u tužbu, zahtjev, za obnovu postupka kao neosnovanu jer sam navodno uplaćivao doprinos za produženo osiguranje prema rješenju Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje Banja Luka od 23. travnja 1969. godine., a ne po ranijem rješenju od 25. veljače 1969. godine. U istoj presudi Upravnog suda stoji da sam prijedlogom za ponavljanje postupka od 25. listopada 1944. zatražio da mi se u mirovinsku osnovicu uračuna doprinos utvrđen rješenjem ad 25. veljače 1969. s time da ću dokaz da sam uplaćivao veći doprinos za produženo osiguranje pružiti kada budem imao za to prilike.

NAVEDENE ČINJENICE NA KOJE SE POZIVA UPRAVNI SUD SU NEISTINITE I ISFABRICIRANE 0D SVIH INSTANCI, OD PODRUCNE SLUZBE ZMIOR-a ZAGREBA I CENTRALNE SLUZBE U ZAGREBU DO UPRAVNOG SUDA HRVATSKE U SVRHU OŠTEČENJA OSIGURANIKA, A U KORIST ZMIOR-a. Stoga navodim slijedeće činjenično stanje: NIJEDAN DOPRINOS UTVRĐEN SPOMENUTIM RJEŠENJIMA NISAM UPLATIO, ŠTO SAM PONOVIO U SVIM SVOJIM ZAHTJEVIMA, JER SU MI OBA BILA PREVELIKA. Tražio sam, naime, najmanji mogući doprinos, misleći na minimalni, zagarantirani osobni dohodak, a ne dohodak liječnika specijaliste na odjelu, na osnovu kojega je određen doprinos rješenjem od 23. travnja 1969. Što se tiče tvrdnje da sam naveo da ću dokaz da sam uplaćivao veći doprinos pružiti kada budem imao priliku za to, ni ona NE ODGOVARA ISTINI I STVARNOM ČINJENIČNOM STANJU. Konkretno u spomenutom zahtjevu je izričito navedeno da sam u 1967. godini imao puno veći osobni dohodak od onog u 1966. jer sam ga ostvario kao šef kirurškog i ginekološko-porođajnog odjela Medicinskog centra Drvar, te voditelj polikliničke službe za oba odjela uz stalnu 24-satnu pripravnost i danonoćni rad. 1966. godine sam do 21. ožujka bio liječnik na specijalizaciji, a poslije toga, do 31 . svibnja, liječnik kirurg u kirurškoj službi Opće bolnice u Prištini gdje su mi primanja bila i više nego tri puta manja. TAKO I TA TVRDNJA UPRAVNOG SUDA NE ODGOVORA ISTINI I ISFABRICIRANA JE U NAMJERI DA ME SE OŠTETI, DA ME SE OBESPRAVI, I DA MI SE NE OMOGUCI OSTVARIVANJE PRAVA IZ MIROVINSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA.
SMATRAM DA JE TAKAV POSTUPAK PRAVNIKA U SVE TRI INSTANCE NESPOJIV SA PRAVNOM ETIKOM I OBAVLJANJEM PRAVNIH POSLOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ KOJA PRETENDIRA DA BUDE PRAVNA DRŽAVA.

Molim obnovu postupka radi zaštite zakonit ti, t.j. mojih prava iz invalidskog i mirovinskog osiguranja.

Podnositelj zahtjeva:
v.r. potpis (Ante Rilović)



'
REPUBLIKA HRVATSKA
DRŽAVNO ODVJETNISTVO REPUBLIKE HRVATSKE
Broj : UT-26/97 . Zagreb,11.rujna 1997. MP/ZB

Dr. ANTE RILOVIĆ
ZAGREB Gajeva 17/II
U svezi s Vašim podneskom, kojim inicirate podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv pravomoćne presude Upravnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Us4911/95-4 od 09.listopada 1996, izvješćujemo vas, da smo nakon razmatranja spisa, kao i vaših navoda u podnesku, ustanovili, da u konkretnom slučaju ne postoje zakonsku uvjeti i pretpostavke za našu intervenciju u smislu člana 13 . Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima (NN-53/91}.
Što se pak tiče Vašeg prijedloga za obnovu postupka, državno odvjetništvo nije ovlašteno za takvo pravno sredstvo, nego stranka ako su ispunjeno zakonske pretpostavke za to.

ZAMJENIK DRŽAVNOG ODVJETNIKA
REPUBLIKE HRVATSKE
Mladen Poštenjak




Dr. sci. Ante Rilović,
specialista kirurg,
mr. sci. gastroenterolog i hepatolog,
umirovljenik - invalid rada,
književnik - član DHK

Zagreb, ulica Ljudevita Gaja 17/ I I .

Predmet : Obnova /revizija/ pcastupka zahtijeva se .

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Molim obnovu /revizioju/ postupka u sporu br.: Us-4911/1995-4.
Izvedeni zaključci i doneseno rješenje je rezultat insinuacija, iskrivljenog činjeničnog stanja i zloupotreba, što je nespojivo s pravnim sustavom bilo koje pravne države. Ne ulazim u razloge zbog kojih se sve tako dogodilo, jer isti mogu biti namjerni isto toliko koliko i rezultat površnosti i neudubljivanja u suštinu stvari. Budući sam zakinut u svojim pravima molim da učinjenu nepravdu ispravite kako ne bi bili izvor novih komplikacija.

Vidi priloge. ,

Zagreb, 26. 09. 1997 .

Podnositelj:

Ante Rilović v.r.




Broj : Us-8743 / 1997-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
RJEŠENJE

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Upravnog suda Smiljana Mikuša kao predsjednika vijeća, Fedore Lovričević-Stojanović, Ante Galića, Darka Vlahinje i Zlate Pavlovićkao članova vijeća, te više sudske savjetnice Silvije Sunčane Stubičar kao zapisničara, radi ponavljanja sudskoga postupka u upravnom sporu tužitelja Ante Rilovića iz Zagreba, protiv zaključka tuženog Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnike Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, klasa: 140-04-95-O1-Z-328012, ur.br. : UP-II-341-99-03/1-95-658, od 10. svibnja 1995. , radi ponavljanja upravnog postupka,
u predmetu utvrđivanja mirovinske osnovice, u nejavnoj sjednici vijeca odrzanoj dana 5. travnja 2000.

r i j e š i o j e

Prijedlog za ponavljanje postupka se odbacuje.

Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za ponavljanje sudskog postupka dovršenoga presudom ovoga Suda, broj: Us-4911/1995 od 9. listopada 1996., navodeći da je odluka Suda rezultat površnog i nesavjesnog postupanja.
Sukladno odredbi članka 56. stavka 2. Zakona u upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) Sud će odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je prijedlog podnijela neovlaštena osoba ili da prijedlog nije pravovremen ili da stranka nije učinila bar vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje.
Prema odredbi članka 53. istoga zakona , ponavljanje postupka može se tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je postupak kod Suda dovršen, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u toku postupka, ponavljanje se može tražiti u roku od 30 dana od dana dostave odluke.
Iz podataka predmetnoga spisa, kao i spisa dovršenoga spomenutom presudom broj : Us-4911195 razvidno je, da je rečenu presudu ovoga Suda nadnevka 7. lipnja 1997. primio član obitelji tužitelja (sin) Zvonimir Rilović.
Tužitelj je nadnevka 13. lipnja 1997. putem Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zatražio da Vrhovni sud Republike Hrvatske odluči o njegovoj žalbi na narečenu presudu ovoga Suda. Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelj do 13. lipnja 1997. osobno primio predmetnu presudu ovoga Suda.
Nakon što je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svome dopisu od 11. rujna 1997. izvijestilo tužitelja da u ovom slučaju ne postoje zakonski uvjeti i pretpostavke za intervenciju Državnog odvjetništva u smislu članka 13. ZUS-a, tužitelj se nadnevka 26. rujna 1997. obratio Upravnome sudu Republike Hrvatske kojim je zatražio ponavljanje sudskog postupka protiv presude i s razlozima koji se naprijed navode. Analizom svih podatka predmetnoga spisa nedvojbeno je da prijedlog nije pravovremen kao i da tužitelj nije učinio barem vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje sudskog postupka (članak 52. stavak 1. točka 1. do 6. Zakona o upravnim sporovima) .

Slijedom navedena valjalo je temeljem članka 56. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima prijedlog tužitelja odbaciti, stoga je riješeno kao u izreci.

U zagrebu, 5. travnja 2000.
Zapisničar: Silvija Sunčana Stubičar, v.r.

Predsjednik vijeća:
Smiljan Mikuš, v.r.


RJEŠENJE SE DOSTAVLJA:

l. Ante Rilović, Zagreb, Ljudevita Gaja 17/II.
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb,


Za točnost otpravka ovlašteni službenik:
Blaženka Glavaš


Back to top